Vasojevićki Zakon u 12 točaka

Istorijat izdavanja

Od davnina je u Vasojevićima postojao običajni zakonik. Uz dodatke, usvojila ga je Sveopšta narodna skupština Vasojevića, krajem 1829. ili u prvoj polovini 1830, a potvrdio iguman manastira Đurđevi Stupovi, Mojsije Zečević, koji je skup i sazvao. Vasojevićki Zakon u 12 točaka objavila je, 1929. godine, Srpska kraljevska akademija u Beogradu sa komentarima dr. Ilije Jelića. Elektronsku verziju izdanja SKA objavio je istorijski magazin Srpsko nasleđe (dio prvi, dio drugi) . Vasojevićki Zakon u 12 točaka publikovali su i g-din Rajko Babović, 1990. godine i izdavačka kuća Stupovi iz Andrijevice 1997. godine. 

Ovo elektronsko izdanje po blagoslovu Mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija objavljuju Projekat Rastko Cetinje i Srpska zemlja Crna Gora.

---

Vasojevićki Zakon u 12 točaka

TOČKA PRVA

1. Da se bespogovorno umire sva bratstva vasojevička i srbljačka. Ko ne bude oldžija, da bude nagondžija.

2. Da muška glava bude trista groša, a ženska trista jedan.

TOČKA DRUGA

3. Nove džamije da se ne grade, a stare da se zabatale.

4. Poturčenjake niko da ne ubija, no da se ostavi svakome bratstvu da svoje vrne u prađedovsku vjeru. Ako poturice ne budu oldžije, da budu nagondžije, a ćoteci što ko ponese.

5. Ko se podanas poturči i lažnu vjeru primi, da se za Turčina drži.

TOČKA TREĆA

6. Ko ne priteče u pomoć kad dušmani udare na graničare, da nema nikakva dijela u plijenu i da se od njega niko ne ženi niti mu đevojku daje.

7. Ko ubije ili plijeni Kolašinca bez znanja Slatinjana kad ovi drže vjeru s Kolašinom gradom, da Slatinjanima duguje krv.

TOČKA ČETVRTA

8. Ko srpsko ukrade pa se ufati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati, da mu je aram.

9. Ko tursko ukrade, da mu je alal.

TOČKA PETA

10. Ko u kući kačkine drži, da im je drug.

TOČKA ŠESTA

11. Koji Branković dušmanima javi što glavari i narod zbore, da se obestrvi on i svako njegov na vječni vijek i amin.

12. Ko svoje glavare preskoči i od tuđina pravicu traži, da je kriv.

13. Ko podanas ode veziru u Skadar, da se k nama više ne vrće, a ako se vrne, da se turi pod tomruke, pa ako se pokaje, da se pusti, a ako ne pokaje, da se obestrvi.

TOČKA SEDMA

14. Karvan niko da ne dira, no neka ide kud ga put vodi. Ako česovu štetu učini da odmah i bespogovorno plati; ako to neće, da mu poharani zadrži konje i tovar dokle kmet dođe i da bude kako kmet reče. Ako kmet u selu nije, da presudi prvi pošten čovjek koji se u blizini nađe.

TOČKA OSMA

15. Duhovnici kad u boj idu, da obritve bradu i da nose naške haljine; ako to neće, da im glavari džebanu ne daju.

16. Bog je stvorio ženu, a ne Satana, i to tako da ostane navijek amin. Ko protivno govorio, da je proklet: na ovome svijetu neimao anđela-čuvara, a na onome ne vidio raja, već mu duša vječito u paklu bila i ispaštala njegove muke.

17. Duhovnici da se ostave žena, a koji se kurvarom obrete, i to se načisto dokaže, da se uštroji i od sveštenodejstva odluči.

TOČKA DEVETA

18. Turci da klanjaju na svoju zemlju. Ko ih ufati da to rade na njegovu zemlju, da je vlastan motkom ih oćerati, a ćoteci što ko ponese.

19. Hrišćani su voljni i na Spasovdan zabosti krstove i na nehrišćanske zemlje koje okružuju njihova imanja. Nehrišćani mogu te krstove ukloniti sa svojih bašta tek sjutradan po Spasovudne, a nikako prije. Ko protivno učini, da plati selu štetu i ručak kmetu.

20. Ko se podanas ufati da vještice fata, da se turi pod tomruke za petnaest dana. Ako bi bilo česove štete da i to plati.

21. Ko kopile u vodu udavi, da se pod gomilu turi.

22. Ko se ufati da radi u zavjetne dane, da mu se sve pokvari i nečastivom preda što tih dana uradi, a kmetovima obaška ručak.

23. Koji kovač ne udari na Božić prije sunca čekićem u nakovanju, pa se to načisto dokaže, da mu se prelomi čekić i nakovanj, a on i svako njegov obestrvi.

TOČKA DESETA

24. Ko svoju kuću i porodicu zabatali da se liši svake vojničke časti.

TOČKA JEDANAESTA

25. Da danka drugog nema osim vojvodske akče

26. Da vojvodska akča bude po dva groša s dima na dim.

TOČKA DVANAESTA

27. Da se Vasojevićko drži od Nožice do Lješnice, od Bjelasice do na vrh Ržnice, i Brezojevica crkva, koja cvili među turskim gradovima kao ljuta guja među ognjevima.