субота, 6. октобар 2012.


Austrougarski general Alfred Kraus:
"Uzroci našeg poraza"

MAĐARI SU BILI BEČKI HRVATI,
DOK SU SRBI BILI ZAGREBU HRVATI,
A I PEŠTA JE IMALA HRVATE

I TAKO SE RASPALA CAREVINA

Piše:
Rajko
Todić
Karijera komandanta 29. divi-zije na srpskom ratištu beleži jednu blistavu pobedu - na Savi, kod Legeta - i seriju teških poraza. General Kraus izrekaoje mnogo pohvala Srbima, "najjačim od svih neprijatelja", ali je gnevom poraženog vojnika, analizujući "uzroke našeg poraza", postavio pitanje: "Zašto se raspala Austro-Ugarska?", a ponuđeni odgovori, odnekud, kao da podsećaju na nepostavljeno pitanje - a kako se raspala Jugoslavija?



Vojvoda Mišić na frontu: Austrijski general Kraus hvalio je srpsku vojsku "Veštu u korišćenju zemljišta, vrlo dobro vođenu, za borbu mržnjom i oduševljenjem zagrejanu"

U prvom broju časopisa "Srpsko nasleđe", u okviru teksta profesora Vladimira Ćorovića o Šumadiji i Šumadincima, citirane su, uokvirene, reči austrougarskog pešadijskog generala Alfreda Krausa o Srbima kao "valjanim neprijateljima". Navedena iz Krausove knjige "Uzroci našeg poraza", ova pohvala srpskim vojnicima, izrečena od strane ljutog neprijatelja, sama po sebi zahteva više pažnje. Jer, ako jedan general o svom protivniku sa bojnog polja kaže da je Srbe "smatrao i smatra ih i sada kao vojnički najjače od svih neprijatelja", onda je to znatno više od učtive pohvale profesio-nalnog vojnika. Ako, pri tom, protivnički general ovako obrazloži pohvalu neprijatelju: "Zadovoljni s malim, dovitlji-vi, lukavi, osobito pokret-ljivi, dobro naoružani, bogato snabdeveni municijom, vešti u korišćenju zemljišta, vrlo dobro vođeni, za borbu mržnjom i oduševljenjem zagrejani, oni su našim trupama zadavali mnogo više teškoća no Rusi, Rumuni i Italijani" - onda se prirodno postavljaju pitanja: ko je bio Alfred Kraus, i šta je sve napisao u knjizi "Uzroci našeg poraza"?

Vredno je, međutim, odmah naglasiti da general Kraus nije patio od prijateljskih osećanja prema Srbima. Uzroke poraza Kraus vidi u slabostima austro-ugarske države i vojničke organizacije. "Treba duboko ža-liti", piše on, "što su naše divne i požrtvovane trupe morale ovako da podlegnu bednoj Srbiji, krivica za ovo pogađa - iznosim svoje mišljenje jasno i određeno - isključivo najviše i više komandovanje." Pa, ipak, u završnoj reči knjige "Uzroci našeg poraza" Alfred Kraus je bio prinuđen da izrekne još jednu pohvalu "bednoj Srbiji": "U Nemačkoj treba se setiti da su Srbi bili izgubili čitavu svoju zemlju, da su vladar, vlada, skupština i vojska ostali bez otaybine, pa ipak u tuđini, od strane jednog Pašića, bili poneseni za dalju borbu."

Razaranje vojske bilo je zatvaranje kruga, poslednji potez - podriveni su temelji jedne mnogonacionalne zajednice i raspad države bio je neminovan. Potomci onih koji su rasturili Austro-Ugarsku, rasturiće i Jugoslaviju, reklo bi se - po istom modelu

Pouka vojskovođama i državnicima



Austrijski vojnici poziraju pred vešalima za Srbe: "Što je srodnost među slovenskim plemenima veća, to je ogorčenost borbe među njima veća" - pisao je general Kraus

Ko je, dakle, bio general Alfred Kraus?
U uspomenama srpskih ratnika ostalo je zabeleženo da je general Alfred Kraus, komandujući austrougarskom 29. (pešadij-skom) divizijom iz pravca Sremske Mitrovice, naneo teške gubitke srpskoj vojsci koja je u noći 6. septembra 1914. forsi-rala Savu kod Legeta. Tada je uništeno sedam bataljona Timočke divizije prvog poziva, poginuo je ili se podavio veliki broj srpskih vojnika, zarobljeno je 4 500 Srba, zaplenjena su tri topa i 10 mitraljeza...

Na srpskom ratištu ratna sreća nije uvek bila naklonjena generalu Krausu. Više je, pred naletom srpskih vojnika, bežao nego što ih je gonio, da bi, zadivljen vojničkom čvrstinom malenog neprijatelja, a pre svega razočaran rasulom svoje carevine, odmah posle rata napisao knjigu "Uzroci našeg poraza". Srbi su mu se, kao neprijatelju dostojnom uvažavanja, odužili prevodom ovog dela (knjigu je preveo potpuk. Č. Janjčić). "Uzroke našeg poraza" štampalo je Preduzeće Geca Kon A.D. - Beograd kao devetu knjigu u okviru Vojne biblioteke.

Predgovor srpskom izdanju knjige "Uzroci našeg poraza" napisao je Milutin D. Lazarević, rezervni generalštabni pukovnik i bivši načelnik Štaba odbrane Beograda u 1914. godini. Kao što je i red, pukovnik Lazarević najpre navodi ulogu pešadijskog generala Alfreda Krausa u operacijama Austro-Ugarske protiv Srbije.

"General Kraus je", piše on, "u uratu 1914. godine, na čelu najpre 29. pešadijske divizije, a potom Kombinovanog korpusa, operisao protiv nas iz Srema: za vreme Cerske bitke kod Šapca, za vreme bitke na Drini - u Mačvi i iz ove preko Šapca ka Ubu, i za vreme Kolubarske bitke pravcem preko Uba ka Kolubari, ispred Mladenovca sa naslonom na Beograd, kuda se bio rokirao preko Konatice, i kod samog Beograda. Docnije, pak, sa izvesnim manjim i većim prekidima, komandovao je odgovarajućim jedinicama na ruskom, a potom na italijanskom frontu, gde je bio uzeo vidnog učešća i u čuvenoj bici kod Kaporeta."

Očigledno je da je knjiga "Uzroci našeg poraza" doživela značajnu pažnju čitališta u Austriji i Nemačkoj; više puta je tokom dvadesetih godina dopunjavana i doživela je više izdanja, što je njenom autoru pribavilo izuzetno poštovanje na desnici, posebno među revanša željnim nemačkim oficirima i soldatima, tako da je ostareli austrijski general Kraus "imao pravo da nosi nemačku generalsku uniformu, u znak naročite počasti". General Alfred Kraus umro je "od kapi" u Gojzenu, u noći između 28. i 29. septembra 1938. godine.

Krausovo delo "Uzroci našeg poraza" - u kome su reljefno izloženi uzroci poraza bivše austrijske vojske - obrazložio je u predgovoru pukovnik Lazarević, od velikog je interesa za našu čitalačku publiku, a naročito u poglavlju gde se, uz iskrenu pohvalu odatu našoj vojsci i njenom vođenju, govori o operacijama u Srbiji. A pri tome je veoma poučna, kako za vojskovođe tako i za državnike, pošto sadrži značajne podatke o tome kako se sa malo znanja i umešnosti upravljalo sudbinom Austro-Ugarske u vremenu kad se samo sobom nametalo pitanje: biti ili ne biti. Vredno je, dakle, pročitati ga, ako ne zbog čega drugog, a ono bar radi toga da se vidi koliko su visoko odskakali nacionalna politika malene Kraljevine Srbije i komandovanje njenom vojskom nad politikom i komandovanjem kod ovog našeg smrtnog neprijatelja, koji je bio pošao da nas uništi, pa je tim svojim postupkom sebi samom iskopao grob."

PRAVO ILI NEPRAVO - MOJ NAROD

Nemački narod... se mora opet obratiti strogim vođama na desnici, muževima nemačkog kova, koji će, čvrstom rukom, ponovo povratiti narod nemački moralu, ali takođe i nemačkoj veličini, koji će, u smislu nemačkog uzvišenog osećanja, biti rukovođeni saznanjem "Pravo ili nepravo - moj narod", koji neće ići za tim da sprovode pravo Francuza, Čeha i Poljaka, već pravo Nemaca, koji će strogo sprovoditi ili prihvatiti istinsku nemačku politiku, da je u svetu naroda, u kome nema sudija, sila ujedno i pravo, i za koju važi izreka: "Njena misao je borba - njen duh je pobeda."

(General Alfred Kraus: UZROCI NAŠEG PORAZA, poglavlje Politika i rat, Beč, 1922.)

Svi protiv svih

Ocena pisca predgovora pukovnika Lazarevića "o tome kako se sa malo znanja i umešnosti upravljalo sudbinom Austro-Ugarske" bila je razumljiva i opravdana iz ugla analize oficira Kraljevine Srbije koja je, iako malena, bila nacionalno homogena i odlučna da brani svoju slobodu, teritoriju, ugled i čast, čiji su vojnici do sudara sa AustroUgarima već bili prošli kroz vatru dva balkanska rata (1912 i 1913), a čiji su se vodeći oficiri prekalili u četiri rata, protiv Turske (1876 i 1912) i Bugarske (1885 i 1913).

Gledano očima jednog austrij-skog generala, opsednutog idejom o veličini i snazi austro-nemačkih država i nesalomivosti nemačkog ratničkog duha, sve to bilo je znatno drugačije. U najvećoj srednjoevropskoj mnogonacionalnoj carevini, pre rata i u toku rata sa Srbijom, vrilo je kao u košnici. Po mišljenju generala Krausa, sve nenemačke narodnosti radile su prvenstveno protiv nemačkog dela Dvojne Monarhije, a potom su "sve narodnosti stajale u borbi jedne protiv drugih".

General Kraus konstatuje da je od 1867. godine, od vremena austro-ugarske nagodbe, vođena neprekidna borba između Austrije i Mađarske. "U toj borbi", piše Kraus, "Mađarskoj je uvek pripadala uloga napadača protiv zajedničkih uređenja, dok se Austrija zadovoljavala samo ulogom branioca ovih uređenja, iako su joj baš ona naturila najveće terete. Mađarska je sve više i više kidala vezu sa Austrijom, pri čemu se uvek starala da za sebe izvuče što veću privrednu korist. U toj borbi, koja se sva-ke desete godine završavala no-vom "nagodbom", ona se koristila slabostima i ne-prilikama austrijske vlade, ko-je su proizilazi-le iz držanja poje-dinih narodnosti; svi tereti prvenstveno su svaljivani Austriji na vrat, dok je Mađarska za sebe zadržavala samo pravo"...

"Svake desete godine obnavljanje nagodbe davalo je prilike Mađarima da unutrašnje stanje u Austriji i otpor slovenskih partija protiv države, upotrebe u svoju korist. Austrijske vlade nala-zile su se stoga između nakovnja i čekića. Naizbežna posledica toga bilo je slabljenje Austrije, a time i monarhije. Isto takvu sliku koju su davale obe države monarhije, stojeći u stalnoj oprečnosti između sebe, davala je i Ugarska sama za sebe u borbi Hrvatske protiv mađarskih ugnjetača..."

Ali je i u samoj Hrvatskoj bilo neprijateljstava između katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba. Čudnovata igra mađarske politike sastojala se u tome, što se mađarska vlada u borbi protiv Hrvata, vernih monarhiji, oslanjala na Srbe, neprijatelj-ski raspoložene prema monarhiji. Nepojmljivo je bilo da su ovi Srbi, koji su stajali u spoljnoj službi, sačinjavali sastavni deo mađarske političke partije, radničke partije, koja je bila na vlasti, i stoga, kao pripadnici vladine većine, uživali naročitu zaštitu mađarske vlade. Otuda se predsednik mađarskog ministarskog saveta, Graf Tisa, čak i za vreme rata sa Srbijom (1914-1915) nije mogao da pridobio je na istupanje protiv ugarskih Srba, iako je bilo jasno da su oni u sporazumu s neprijateljom. Smatralo se kao potpuno razumljivo što su u srpskim javnim lokalim a i njihovim porodičnim domovima visile slike srpske kraljevske porodice, što su se u udruženjima i narodnim bibliotekama nalazila srpska vojna pravila, što su srpski molitvenici poti-cali iz Moskve i sadržavali molitve za cara Nikolu i cari-cu. Graf Tisa je, na dopis i sumnju Komande balkanskih trupa, odgovorio: 'Sa Srbima u Sremu može Komanda da radi šta god hoće, i u tom pogledu može da se dogovara sa banom Hrvatske i Slavonije, ali moje Srbe ostavite na miru'."

Nije, naravno, generala Alfreda Krausa brinulo to što je ustrojstvom Austro-Ugarske srpski nacionalni korpus, raznim nagodbama, bio izdeljen na "ugar-ske" i ostale Srbe; njega je prvenstveno zanimalo kakvu će korist ili štetu iz toga imati austro-nemačka narodnost. Znao je da austrijskoj državotvorno-sti dobra neće doneti to što je "u monarhiji stajalo sve u borbi jedno protiv drugog".

"Neprekidnom, razdraženom i zategnutom odnosu između Austrije i Ugarske", naglašava on, "odgovaralo je neprijateljstvo Hrvatske prema Mađar-skoj; sve narodnosti stajale su u borbi jedne protiv drugih. I, začudo, što je srodnost bila bliža, to je ogorčenost borbe bila sve jača, tako da je najteža borba besnela među slovenskim plemenima. Neprijateljstvo između Ukrajinaca i Poljaka bilo je neprebrodivo, a mržnja između plemenski srodnih Hrvata i Srba, zasnovana na verskim razlozima, bila je duboka kao bezdan."

NI GOVORA O GERMANIZACIJI

...Ali vazda je bila najveća laž govoriti o ugnjetavanju narodnosti u Austriji. Svaka naro-dnost imala je slobodu u pogledu svoga razvitka i svako ko pravilno rasuđuje mora priznati da su sve nacije prekomerno koristile ovu slobodu. O nekoj germanizaciji nije moglo biti ni govora... Tako, političke vođe Čeha zvali su se Riger, Greger, Cajtmaher, Cuker, Fidler, Fort, itd; nemačke političke vođe - Smejkal, Krepok, Malik, i sl. Bjankini nikako nije bio Italijan, već besan Hrvat. Šusteršic zvao se jedan nemački mladić koji je, potom, pod imenom Šusteršič, bio vođa Slovenaca.

(Alfred Kraus: UZROCI NAŠEG PORAZA, str. 77)

Poslednja meta - vojska

Bilo je, izgleda, nekog reda u stvaranju nereda u ovoj mnogonacionalnoj srednjoevropskoj carevini. Po mišljenju generala Krausa, koji je nastojao da otkrije uzroke opšte nacionalne netrpeljivosti u državi, "škola je bila rasadnik veleizdajstva. manastiri i vaspitni zavodi bili su rasadnici nacio-nalne netrpeljivosti. Itali-janski i slovenački sveštenici bili su u prvom redu samo nacio-nalisti... Otuda su svuda u Aus-triji učitelji i katolički sveštenici bili nosioci na-cionalnog neraspoloženja prema državi."

Najpoznatija i najopasnija organizacija koja je, prema uverenju generala Krausa, podrivala austrijsku državu, bila je italijanska iredenta. "Mi smo se", kaže Kraus, "bili pomirili sa činjenicom da Italijani u našim zemljama otvoreno pripremaju sjedinjenje s Italijom. Međutim, kad je trojni savez stvorio od Italije stidljivu drugaricu Austrije, iredentistička nastojanja mogla su da se sprovode pod zaštitom i uz pripomoć političkih vlasti. Liga nacionale, biciklističko udruženje, čitaonice i druga udruženja stajala su otvoreno u službi iredente."

"Još opasniji od italijanskog iredentizma, činio se Komandi jugozapadnog fronta slovenački iredentizam", ističe Kraus i navodi kako je ova komanda o tome podnela jedan izveštaj Vrhovnoj komandi, u kome se kaže da je masa slovenačkog naroda verna caru i državi a da je slovenačka inte-ligencija neprijateljski raspoložena prema Austriji i da bi, zbog toga, prema njoj trebalo primeniti strogi postupak.

"Izveštaj je bio samo za Vrhovnu komandu, naglašava Kraus ali je napravljena greška pa je u celosti dostavljen predsedniku Ministarskog saveta. To je izazvalo razdra-žen, oštar i očigledno od dr Žolgera sastavljen ili inspirisan odgovor koji je sve pobijao ili sve kao bezazleno prikazivao; Žolger je čak išao tako daleko da nije priznavao da dugogodišnji i od vlade često potvrđivani načelnik glavnog po krajinskog grada Ljubljane, Hribar, koga je izveštaj najviše teretio, pripada inteligenciji..."

Uskoro se, po rečima Krausa, panslavizam pridružio iredentizmu. Ruski uticaj se proširio na sve Slovene u Monarhiji, posebno na one sa istom ispovešću - Srbe i Rusine. Samo su Poljaci ostali po strani, "no oni su zato sanjali o ponovnom vaskrsu Poljske, naravno na račun Austrije".

I tako, u uslovima opšte netrpeljivosti i sukoba svih sa svima, ni vojska Dvojne Monarhije nije mogla ostati po strani. "Jedino je još u vojsci" kaže Kraus, "nemački bio zakonom propisani službeni jezik". Samo je još vojska oličavala jedinstvenost Monarhije, samo je ona bila relativno zdrava. Stoga je trebalo i nju razoriti. U tom cilju počeli su Česi da sprovode mržnju prema vojsci i disciplini. Dejstvo pobunjeničkog rada u narodu trebalo je da se prenese na moralnu snagu vojske, na njen oficirski kor. Rezervni oficiri su bili naročito podbunjeni, ali se podbunjivanje osećalo i u aktivnom oficirskom koru, jer je veliki broj aktivnih oficira prolazio kroz nacionalne škole."

I tu se za pisca knjige "Uzroci našeg poraza", austrijskog pešadijskog generala Alfreda Krausa, krug zatvara. Razaranjem vojske podriveni su i poslednji temelji mnogonacionalne srednjoevropske carevine. Poraz u ratu i raspad države bile su neminovne posledice jedne tako loše vođene politike.

Sve ovo o čemu je pisao general Kraus događalo se u prvim decenijama dvadesetog veka. Na iskraju istog stoleća, upozorenje pukovnika Lazarevića, pisca predgovora za srpsko izdanje ove knjige, o Krausovom poučnom štivu za vojskovođe i državnike, ne gubi ništa u aktuelnosti. Oni koji su stvarali Jugoslaviju i koji su se u dva potonja rata borili da je sačuvaju, kao da nisu pročitali ili nisu razumeli Krausa. Bolje od njih istorijske događaje shvatili su potomci onih koji su rasturili Austro-Ugarsku i, reklo bi se, po istom modelu rasturili su svoju novu zajedničku mnogonacionalnu državu. Srbima, vraćenim na pozicije nacionalne, državne i regio-nalne izdeljenosti s početka ovog veka, ostaje za utehu sentimentalno prisećanje na pohvalu srpskom vojniku izre-čenu od strane ljutog, ali poštovanja dostojnog protivnika.

SLOVENAČKI VETROVI

Zilska dolina u Koruškoj nastanjena je Slovencima i Nemcima koji su vazda živeli u prijateljstvu, dok slovenski buntovnici - sveštenici i državni tužioci - nisu došli u zemlju. Oni su postigli da su svi javni natpisi još pre rata bili slovenizovani. Za vreme rata - 1915. ili 1916. - podnele su oštine Zilske doline molbu Koruškoj zemaljskoj vladi da se ponovo uspostavi ranije stanje. Rečeno je da svi Slovenci znaju nemački, ali da ne znaju novi slovenački književni jezik, pa su opštine zato tražile nemačke natpise. Predstavku je potpisao i jedan sveštenik, Čeh, koji je bio poznat kao nacionalni podbunjivač. Na pitanje njegovog starešine, otkuda baš to da on potpiše tu predstavku, on je, smejući se, odgovorio: "Pa, gospodine barone, sad duva drugi vetar."

Trebalo je da vlada uhvati taj vetar i da njime dalje duva punim obrazima, pa bi položaj monarhije bio daleko bolji.

NEMANJICI DANAS


Nemanic Family Tree

·                     Rose Nemanic (1914 - 1984) Aurora, Saint Louis County, Minnesota (Minnesota), 55705
·                     Catherine Nemanic (1913 - 1987) Modesto, Stanislaus County, CA (California), 95351
·                     Lavine Nemanic (1916 - 2002) Salt Lake City, Salt Lake County, UT (Utah), 84123
·                     John Nemanic (1889 - 1980) Lorain, Lorain County, Ohio (Ohio), 44055
·                     Anna Nemanic (1895 - 1985) Export, Westmoreland County, PA (Pennsylvania), 15632
·                     Agnes Nemanic (1888 - 1979) Harrisburg, Dauphin County, PA (Pennsylvania), 17111
·                     Beverly W Nemanic (1945 - 2005) Walnut Creek, Contra Costa County, CA (California), 94595
·                     Ann L Nemanic (1904 - 1991)
·                     Bernard F Nemanic (1925 - 2001) Eastlake, Lake County, OH (Ohio), 44095
·                     Frank Rudolph Nemanic (1910 - 2006) Hoyt Lakes, Saint Louis County, Minnesota (Minnesota), 55750
·                     Agnes Nemanic (1903 - 2004) Duluth, Saint Louis County, Minnesota (Minnesota), 55816
·                     Geneve Nemanic (1923 - 2006) Marysville, Yuba County, California (California), 95901
·                     Edward Nemanic (1915 - 1982) Vermilion, Erie County, Ohio (Ohio), 44089
·                     Anthony J Nemanic (1921 - 2006) Export, Westmoreland County, PA (Pennsylvania), 15632
·                     Mary M Nemanic (1934 - 2010) Eastlake, Lake County, OH (Ohio), 44095
·                     Marcella Nemanic (1896 - 1977)
·                     Donald J Nemanic (1929 - 2003) Minneapolis, Hennepin County, MN (Minnesota), 55422
·                     Anthony Nemanic (1895 - 1983) Export, Westmoreland County, PA (Pennsylvania), 15632
·                     Joseph Nemanic (1902 - 1994) Aurora, Saint Louis County, MN (Minnesota), 55705
·                     Dorothy F Nemanic (1924 - 1994) Chicago, Cook County, IL (Illinois), 60608




































среда, 29. август 2012.

ProjectWebster

Webster is a new website that is based various technical and creative topics about Computers, and to Earn and Learn online.  Visit us at:

www.ProjectWebster.com

уторак, 14. август 2012.

ITINERARIUM ANTONINI (Balkanic roads)


Itinerarium Antonini
(Balkanic roads)


131
01
Mursa civitas
26



02
Cibalas civitas
23



03
Ulmos vicus
22



04
Sirmi civitas
26



05
Bassianis civitas
18



06
Tannino classis
30


132
01
Singiduno castra
4



02
Aureo monte
24



03
(ab Aureo monte Vinceia
6



04
Margo
8


133
01
et leg. VIII




02
inde Viminacio
10)



03
Viminacio
24


134
01
Municipio
18



02
Idimo
27



03
Horreo Margi
(21) 16



04
Pompeis
33



05
Naisso
24


135
01
Remisiana
25



02
Turribus
(28) 18



03
Meldia
30



04
Serdica
24



05
Bagaraca
18


136
01
Helice
21



02
Lissas
21



03
Bessapara
22



04
Philippopoli
22



05
Cillis
30



06
Opizo
20



07
Arso
18


137
01
Subzupara
18



02
Burdipta
22



03
Hadrianopoli
24



04
Ostudizo
18



05
Burtudizo
18



06
Bergule
18



07
Drizipara
14


138
01
Izirallo
16



02
Heraclia
18



03
Cenofrurio
18



04
Melantiada
28



05
Byzantio [qui et Constantinopoli]
18





175
01
Iter Thraciae




02
a Cabile per compendium




03
Hadrianopolim usque
79 sic



04
Orudisza ad Burgum
30



05
In medio
25



06
Hadrianopoli
24



07
a Plotinopoli Heraclea
92 sic



08
Traianopoli
22



09
Apris
23


176
01
Resisto
22



02
Heraclea
25





217
05
item per ripam a Viminacio
1162 sic



06
Nicomediam




07
Cuppe
24


218
01
Novas
24



02
Talia
12



03
Egeta
21



04
Aquis
16


219
01
Dortico
10



02
Bononia
17



03
Ratiaria leg. XIIII gemina
18



04
Almo
18


220
01
Cebro
18



02
Augustis
18



03
Variana
12



04
Valeriana
12



05
Oesco leg. V Mac.
12


221
01
Uto
14



02
Securisca
12



03
Dimo
12



04
Novas leg. I Ital.
16


222
01
Scaidava
18



02
Trimammio
7



03
Sexantapristis
7



04
Tigra
9



05
Appiaria
13


223
01
Transmarisca
16



02
Candidiana
13



03
Teglicio
12



04
Dorostoro leg. XI Cl.
12


224
01
Sucidava
18



02
Axiupoli
12



03
Capidava
18



04
Carso
18



05
Cio
10


225
01
Beroe
18



02
Trosmis leg. I Jovia
18



03
(Scytica)




04
Arrubio
9



05
Diniguttia
9


226
01
Novioduno leg. II Herculea
20



02
Aegyso
24



03
Salsovia
17



04
Salmorude
9



05
Valle Domitiana
17


227
01
Ad Salices
26



02
Historio
25



03
Tomos
36



04
Callacis
30


228
01
Timogittia
18



02
Dionysopoli
24



03
Odisso
24



04
Marcianopoli
18


229
01
Soatris
26



02
Anchialis
24



03
Debelco
24


230
01
Sadame
18



02
Tarpodizo
18



03
Ostodizo
32



04
Burtudizo
18



05
Bergule
18



06
Drizipara
14



07
Izirallo
16



08
Heraclea
18



09
Cenofrurio
18



10
Melantiada
28



11
Byzantio
18


231
01
Pantecio
15



02
Libissa
24



03
Nicomedia
22



04
a Beroa Hadrianopolim
87 sic



05
Castra Jarba
30



06
Burdipta
25



07
Hadrianopolim
32





267

item a Sirmio Salonas
276 sic


268
01
Budalia
8



02
Spaneta
8



03
Ulmo
10



04
Cibalis
22



05
Cirtisia
24



06
Urbate
25



07
Servitti
24



08
Ad Ladios
24


269
01
Aemate
19



02
Leusaba
13



03
Sarnade
18



04
Silviae (Salvia)
24



05
Pelva
18



06
Aequo
17



07
Salonas
21



08
[De Italia per Istriam in Dalmatias



270
01
item ab Aquileia per Istriam (extra mare) Salonas
199 sic



02
Fonte Timavi
12



03
Tergeste
12


271
01
Ningum
28



02
Parentium
18



03
Pola
31


272
01
(Traiectus sinus Liburnici Jader usque
stadia 450)



02
Blandona
20



03
Arausa
20



04
Praetorio
30



05
Tragurio
16



06
Salonas
12



07
ab Aquileia per Liburniam Sisciam
213 sic


273
01
Fonte Timavi
12



02
Avesica
12



03
Ad Malum
18



04
Ad Titulos
17



05
Tharsatico
17



06
Ad Turres
20



07
Senia
20


274
01
Avendone
18



02
Arupio
10



03
Bibium
10



04
Romula
10



05
Quadrata
14



06
Ad Fines
14



07
Siscia
21






01
Iter quod ducit a Dyrrachio per Macedoniam et Thraciam Byzantium usque




02
a Brundisio traiectus Dyrrachium usque




03
stadia num.
1400



04
a Dyrrachio Byzantium
754 sic


318
01
Clodiana
33



02
Scampis
20



03
Tres tabernas
28



04
Lignido
27



05
Nicia
32


319
01
Heraclea
11



02
Cellis
34



03
Edessa
28



04
Pella
28


320
01
Thessalonica
28



02
Mellissurgin
20



03
Apollonia
17



04
Amphipoli
30



05
Philippis
33


321
01
Neapoli
12



02
Acontisma
9



03
Topiro
17



04
Cosinto
13



05
Porsulis [quod modo Maximianopolis]
23


322
01
Brendice
21



02
Milolito
12



03
Timpiro
16



04
Traianopoli
9



05
Dymis
16



06
Zervis
24



07
Plotinopolim
24



08
Hadrianopolim
21



09
Ostidizo
18


323
01
Burdidizo
18



02
Bergule
17



03
Druziparo
16



04
Tirallo
16



05
Perintho Herac.
18



06
Cenofrurio
18



07
Melantiada
28



08
Byzantio [quae Constantinopoli]
19



09
item a Brundisio sive ab




10
Hydrunto traiectus




11
Aulonam stadia num.
1000


324
01
Inde per loca maritima in Epirum et Thessaliam et in Macedoniam, sic




02
Ad Acroceraunia
33



03
Phoenice
41



04
Buthroto
56


325
01
Clycis limen
30



02
Actia Nicopoli
20



03
Achelou fluvium
25



04
Evenno
20



05
Delphis
40


326
01
Phocide
40



02
Thespias
40



03
Megara
40



04
Eleusina
13



05
Athenis
13


327
01
Oropo
44



02
Thebis
36



03
Calcide
24



04
Opunte
48



05
Demetriade
14


328
01
Larissa
44



02
Dio
24



03
Pydna
19



04
Beroea
17



05
Thessalonica
51



06
Mellissurgin
20


329
01
item recto itinere ab Hydrunto Aulonam stadia mille Inde per Macedoniam [usque Constantinopolim
756 sic]



02
Apollonia
25



03
Ad Novas
24



04
Clodianis
25



05
Scampis
22



06
Tribus tabernis
30



07
Lignido
27


330
01
Scirtiana
27



02
Castra
15



03
Heraclea
12



04
Cellis
33



05
Edessa
33



06
Diocletianopolis
30



07
Thessalonica
29



08
Apollonia
36


331
01
Amphipoli
32



02
Philippis
32



03
Acontisma
21



04
Otopiso
18



05
Stabulo Diomedis
22



06
Impara sive Pyrsoali [nunc Maximianopoli]
18



07
Brizice
20


332
01
Traianopoli
37



02
Gypsala
29



03
Syracella
(30) 25



04
Apris
21



05
Resisto
26



06
Heraclia
26



07
Cenofrurio
24



08
Melantiada
28



09
Byzantio
19



10
[ab Aulona usque Constantinopolim
756]


333
01
De Thracia in Asiam. a Traianopoli Callipoli ad traiectum Asiae
129 sic



02
a Traianopoli Dymis
12



03
Syrascele
38



04
Apris
21



05
Afrodisiade
34



06
Callipoli
24



07
a Callipoli traiectus in Asiam Lampsacum usque stadia numero
60






01
item de Dalmatia in Macedoniam, id est a Salonis Dyrrachium
303 sic



02
Ponte Tiluri
16


338
01
Trono
12



02
Bilubio
13



03
Aufustianis
18



04
Narona
25



05
Dallunto
25



06
Leusinio
40



07
Andarba
29



08
Sallunto
18


339
01
Alata
17



02
Birziminio
10



03
Cinna
18



04
Scodra
12



05
Dyrrachio
50