Pleme BOLJEVIĆI

Oblast ovoga plemena ima dva zasebna dijela: staro plemensko sjedište na zapadu i "planinu" Pepiće na istoku. Između jednog i drugog dijela uvlači se "planina" plemena Limljana. Predio Pepiće su Boljevići zadobili tek u novije vrijeme, od sredine 18. pa do sredine 19. vijeka, nešto kupovinom a nešto i silom od Šestana, a jedan dio je za njih zahvaćen i prilikom povlačenja granice u vrijeme knjaza Danila.
Plemensko sjedište boljevićsko graniči se na zapadu, kao što već znamo, Rijekom Crmničkom prema Sotonićima, a na jugu poznatom međom prema Limljanima. Na sjeveroistoku je onaj dio opšte crmničke granice prema Selcima (u Crnogorskoj Krajini) od Lijepog Krša pod Jelom pa do na Grmožur. Dalje ide granica "Blatom" (Skadarskim) da "u dno Ušća iskraj Vira" (to je ušće Rijeke Crmničke) a zatim samom Crmničkom Rijekom prema Viru do navedene granice prema Sotonićima. - "Planina" Pepići ima takođe granice, koje smo već naveli: na istoku i na sjeveroistoku, prema Šestanima i prema Selčanima, od Glavice (na jugu) preko Velje i Male Siljevice do Ćafe, a na jugozapadu i na zapadu, prema Limljanima, od iste Glavice preko Crne Skale i Turske Pećine opet na Ćafu.
Plemensko sjedište čine dva naselja: na jugozapadu "Boljevići" (u užem smislu), i na sjeveroistoku Godinje. Ona su rastavljena jedno od drugoga dugačkim planinskim vijencem, koji počinje na jugu od planine Gorivuka i završava se na sjeveru krševitim poluostrvom u "Blatu", Obidom. Taj je planinski vijenac uopšte znatne visine, a neki se njegovi djelovi dižu i iznad 500 metara nad morem. Godinje je njime sa sviju strana zatvoreno i sasvim jasno odvojeno, tako reći odsječeno, od "Boljevića" (jedino je dosta pristupačno sa zapada, đe su srazmjerno niska "presla"). Pa ipak vidimo, da ta dva naselja zajedno čine jedno pleme sa svima glavnim obelježjima, koja su bitna za takve zajednice.
Šta je uticalo na to, da se "Boljevići" i Godinje spoje u plemensku cjelinu? Na prvom mjestu neposredno susjedstvo i vrlo dugačka linija zajedničkog dodira. Godinjani su sa svih strana osim sa sjeveroistočne okruženi "Boljevićima", čije se zemljište savija oko Godinja počevši od planine Gorivuka pa sve do ušća Crmničke Rijeke u "Blato". Već je to tako tijesno i blisko susjedstvo jako upućivalo jedne na druge. "Boljevići" su zbog svoje podesne oblasti - zavučene između planinskih vijenaca - i zbog toga što oni drže najveći dio plodnog crmničkog "Polja", uvijek bili veće naselje i imali više stanovništva i veća bratstva nego Godinje (sad ima u "Boljevicima" 137 porodica, a u Godinju 85). I kako Godinje nije imalo bližih i podesnijih susjeda od "Boljevića", sasvim je prirodno, što je tražilo oslonca u zajednici sa njima. A razumije se, da je i "Boljevićima" ta zajednica bila vrlo korisna, jer su samo pomoću Godinjana - koji su takođe poveliko naselje sa jakim bratstvima - mogli postati moćno pleme i pored ostalih koristi imati i tu, što su bili u stanju odbraniti svoje prostrano "Polje". - Osim toga, kao u svima plemenskim zajednicama, i jedna i druga strana imala je i znatnih ekonomskih koristi od te zajednice. Godinjani su pomoću "Boljevića" održali svoju obalu Skadarskog Jezera i ribolove na njoj, a "Boljevići" su opet preko Godinjana imali najzgodniji i najbliži prilaz k Jezeru i ka ribolovima. U "Virskom Polju" (oko ušća Crmničke Rijeke) zadobili su oni zajedno nove zemlje - svakako poslije izgnanja Turaka - zahvaljujući svojoj sjedinjenoj snazi. Dio tih zemalja i sad je zajednički za cijelo pleme. Od sredine 18. vijeka oni su zajedničkim trudom i požrtvovanjem zadobili cijelu veliku "planinu" Pepiće za svoje pleme, i paša i gora u njoj i sad su zajednica cijelog plemena, a samo je radna zemlja podijeljena, tako da Godinju pripada sjeverozapadni dio, a ostalo "Boljevićima". Naravno da su i plemenske starješine i plemenske skupštine bivale uvijek zajedničke. A vođstvo u plemenu imali su uvijek "Boljevići", i za poslednja skoro tri vijeka redovno njihovo najjače i najznatnije bratstvo, Plamenci (sada 50 kuća).
"Boljevići",
naselje u proširenoj uvali između dva uporedna planinska vijenca pravca jugoistok - sjeverozapad. Na jugoistoku je ta uvala zatvorena visovima, a na sjeverozapadu otvorena i silazi postupno ka crmničkom "Polju". Na tu stranu teku i njene dosta obilate vode i potoci. Klimat je blag i podesan kao i u Limljanima. Kako ovaj predio pored zgodnog sjedišta u pomenutoj uvali ima pod sobom i mnogo rodne zemlje u "Polju" i dovoljno vode, on je od starine bio uvijek dobro naseljen. Kuće su po stranama i po dnu njegove velike uvale, a na sjeverozapadu po stranama i uzvišenjima iznad "Polja".
"Boljevići" se dijele na "mahale". Počevši od jugoistoka pa ka sjeverozapadu "mahale" idu ovim redom: najprije Gornjaci; do njih Sredina od Sela; više nje Kolat a niže njega Uksanovići; još dalje naniže Jovičići; naviše a bliže polju su Serdarevići i Kneževići; sjeverno od njih Markovići, pa Živanovići i najdalje na sjeveru Zabec.
Bratstva su raspoređena po onim "mahalama" nejednako: u nekima od njih su izmiješana razna bratstva a u drugim sjedi samo jedno bratstvo ili čini veliku većinu stanovništva. Istim redom kojim smo naveli "mahale" dolaze bratstva jedno za drugim ovako: najdalje na jugoistoku (u Gornjacima) Marovići (13 kuća), do njih "Jova-Lekić" (ili "Jov-Lekić; 7 kuća) i Stojanovići (1 kuća), dalje Vulekovići (11 kuća), Lukšići (3 kuće), Plamenci (50 kuća), Andruškovići (2 kuće), "Živanović" (8 kuća), Lekovići (6 kuća), Uksanovići (7 kuća), Jovičići (5 kuća), Đurišići (12 kuća), Petranovići (7 kuća), "Semender" (3 kuće), Štiljanović (1 kuća) i Piletić (1 kuća).
Od ovih bratstava jednu grupu koja ima zajedničko porijeklo čine: Jova-Lekići sa Lukšićima i Stojanovićima; drugu Plamenci sa Vulekovićima; a treću Đurišići sa Petranovićima i Semenderima.
Ova treća grupa je cijela u Zabecu (i osim nje još samo Štiljanović i Piletić), koji se donekle smatra i kao zasebno "selo" boljevićevsko, pošto je ranije zaista i bio zasebno selo i na drugom mjestu, podaleko od sadašnjeg (kraj Skadarskog Jezera, između visa Besca i poluostrva Obide), a ima i sasvim zasebnu grupu bratstava.
Godinje
je "selo" sa vrlo zbivenim kućama, koje su podignute po donjim stranama i po dnu jedne velike uvale. Ta je uvala okrenuta prema sjeveru, ka Skadarskom Jezeru, i otvorena jedino na toj strani, a sa svih ostalih strana okružena je i zaštićena planinama i brdima. Usled toga se Godinje odlikuje vrlo blagim klimatom i pitominom i još osobito odličnim vinogradima. Zato se pominje kao selo još u vrijeme Nemanjića, koji su ga bili darovali vranjinskom manastiru Sv. Nikoli (upravo njegovoj filijali na Brčelima). I tek su prije nekoliko desetina godina seljani ovoga sela otkupili svoje zemlje od manastira.
U Godinju žive četiri zasebna bratstva: u sredini najveće bratstvo Lekovići (45 kuća); do njih na istoku Perazići (19 kuća), a na zapadu: Velovići (4 kuće) i Nikači (17 kuća).
Vir
Ova je varošica izvan svih crmničkih plemena, na zasebitom zemljištu, u Virskom Polju, na ravnini s lijeve strane Rijeke Crmničke i s obje strane Oraovštice. Malo je mjesto sa zbivenim kućama. Slično Rijeci Crnojevića i Vir ima većinu stanovništva koje od privremeno nastanjenih zanatlija i trgovaca, većinom katolika i muslimana iz Skadra, koje od doseljenika iz raznih krajeva Crne Gore, a iz Crmnice ima samo srazmjerno malo porodica.