„…Oko 50 godina poslije Bogića (Vojvoda Bogić je rodonačelnik brojnih bratstava u Donjoj Morači. Po jednom predanju potomak je Mrnjavčevića, a po drugom potomak dinastije Balšić. U Donju Moraču je doselio “ispod Hotskog Huma u Zeti zemlji”, negdje polovinom XVII vijeka – prim. V. Radonjić) došao je u Donju Moraču i nastanio se u Đuđevini Milija Lješnjanin. Prije toga živio je u Liješnju u Rovcima, pa otuda pobjegao zbog ovog slučaja. Milija je slavio Ćirilov dan. Kako mu je slava pala u velike poste, spremljena su bila posna jela. Po nesreći, na slavu mu dođu I neki Turci. Oni zatraže mrsna jela. Kad su im donijeli, Turci ona mrsna jela stanu miješati sa posnim I tako namjerno oskrnave slavu. Milija sa svojima izađe iz kuće, a među Turcima ostavi jednoga sina da ih zagovara dok on učini što je naumio. Vrata na kući su odmah spolja zapriječena, slama i sijeno u najvećoj brzini bili su navlačeni i plamen je sa svih strana obuzeo kuću. Obijesni Turci su izgorjeli sa kućom zajedno. Izgorio je i Milijin sin, koji se dragovoljno žrtvovao da bi Turci dobili što su zaslužili.
Po ovom događaju, Milija se dogovori sa rođacima da promijene slavu i da se rasele s Liješnja. Milija je imao sina Vukotu, a on Marka i Miletu. Od njih su se razvila bratstva Đurđevaca – Lješnjana, kako se zovu Janketići, Toškovići, Kovijanići I Tripkovići. Marko je imao Vujadina I Jovana. Od Jovana nije ostao niko: vele da ga je medvjed udavio kod tora kao čobanina. Vujadinovi sinovi su Janko I Grušo.
Kovijanići su od Milete Vukotina. Mileta je imao Novaka, a on Miliju i Tripka. Milija je imao Joka i Andriju. Jokov sin Marko, a njegov Đuro. Andrija Milijin je imao Todora i Petra. Pasovi: Risto – Jakov – Novo –
Đuro – Marko – Joko – Milija – Novak – Mileta – Vukota – Milija. Joko Milijin je imao ženu Kovijanu, po kojoj se ova grana zove Kovijanići. Najbliži su im rođaci Petrušići.“
Izvor: Sekula Dobričanin: Donja Morača, Život i običaji narodni po tradiciji, CANU, Titograd, 1984, str. 58/59.
Rodonačelnik Kovijanića, malog moračkog bratstva zvao se Milija Novakov, a prezime je nastalo po Kovijani, ženi Milijinoj. U narodnom predanju i potomcima Milijinim ostalo je nepoznato odakle je bila Kovijana rodom, ali se tu i tamo govorilo da su Kovijana, Albijana i Doža bile rođene sestre i da su se udale ze tri Moračanina različitog porijekla, te su se po njima nazvali Kovijanići, Albijanići (Lakićevići) i Dožići.
Milija Novakov je rano umro ili poginuo, pa je njegove sinove podizala majka Kovijana. Današnjem potomstvu je ostalo nepoznato da li su Milija i Kovijana imali dva, tri ili više sinova.
Neki hroničari donjomoračke plemenske zajednice dokazuju da su se sinovi Milijini i Kovijanini zvali Joko i Andrija, dok je po drugom kazivanju postojao i Dimitrije, koji se po sukobu sa moračkim kaluđerima preselio u Drobnjake....
Izvor: Predrag Šćepanović, Bratstvo Kovijanića, Kolašin 1999.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.