Pleme ĆEKLIĆI

Pleme Ćeklići se na jugu granici sa Cetinjskim Plemenom i zatim dalje na jugozapadu Njegušima. Na zapadu granica im ide od Ivova Osoja pa preko visokih brda Gomilica, Radaljeva Vrha i Visoke Glavice dolazi do Gnjilova Ždrijela. Odatle nastaje sjeverna granica Ćeklića prema Cucama. Ona prelazi preko visoke, prostrane, zaravni Puhalovih Krša i izlazi na vijenac planine Kurjanika, koja je na tromeđi Ćeklića, Cuca i Bjelica. Od Kurjanika nastaje velikom dužinom sjeveroistočna granica Ćeklića, prema Bjelicama. Ona ide sve preko visokih brda i planina: najprije preko Debelog Brijega i iznad Šijoca, pa visokom i prostranom presjedlinom Simunjom, iznad koje se diže na planinu Crni Vrh i dalje ide sve vijencima visokih planina Čelinca i Oporca do na Radojev Brijeg. A odatle granica skreće na jug, na planinu Sinsić, koja je na tromeđi Ćeklića, Bjelica i Kosijera (plemena u Riječkoj Nahiji) i završava se još dalje na jugu, na Latkovu Ždrijelu prema Kosijerima. Ćeklićska oblast čini vrlo dobru geografsku cjelinu, jer je sa svih strana ograđena visokim brdima i planinama, a po sredini spuštena, tako da je stanovništvo cijele te oblasti samom prirodom zemljišta upućeno na uzajamne veze i odnose. Osobito je pak srednji i najniži dio ćeklićske oblasti - u kojemu su naselja: Kućišta, Vuči Do, Krajnji Do i Vojkovići - bio od značaja za stvaranje i održavanje plemenske zajednice kod Ćeklića. On je u geografskom središtu plemena i podjednako pristupačan za sve djelove ćeklićske oblasti; ima najrodnije zemljište i najbolje planine za stočnu pašu (na istoku Crni Vrh i Čelinac a na jugu i zapadu cijelu prostranu planinsku oblast prema Njegušima); a nesumnjivo je od uvijek bilo od značaja, što je i najbliže velikoj saobraćajnoj arteriji ovih krajeva, onome starom putu za Kotor, koji baš prolazi južnom ivicom Ćeklića prije nego što počne silaziti ka Njeguškom Polju. Sve te tako povoljne prilike bile su uzrok, da su u naseljima toga središnog dijela ćeklićskog od uvijek sjedjela najznatnija i najveća bratstva, koja su prikupljala oko sebe sve ostalo stanovništvo ćeklićske oblasti. Šta više ogranci tih brastava širili su se i po ostalim djelovima plemenske oblasti. Od pomenutih glavnih naselja ćeklićskih, koja su u plemenskom središtu, razmotrićemo najprije:
KUĆIŠTA
koja su od starine bila plemensko središte. U njima je Zborna Glavica, kod koje se "okupljalo pleme". Selo je zbijeno: kuće su prikupljene oko crkve i oko rečene Zborne Glavice. U selu živi samo brastvo Kaluđerovići. Njegovi su ogranci: 1) Radnići (2 "kuće"); 2) Popovići, Pajovići i Đurovići (ukupno 15 "kuća"); i 3) Nikolići i Latkovići (svega 2 "kuće").
VUČI DO
je sjeverozapadno od Kućišta, takođe omanje, nešto razređenije naselje. I u njemu je nastanjeno samo jedno brastvo, koje se po svom selu zove imenom "Vučedoljani" (dvadesetak domova). Ono se dijeli na tri glavne grane: jedno su Gvozdenovići (Rajičkovići i "Gvozdenovići" u užem smislu); drugo su Proročice ili Proročići (Vukosavovići i Markovići); i treće, Vickovići ("Vickovići" u užem smislu, Radulovići i Vojinovići).
KRAJNJI-DO
je na jugu od Kućišta ili, kako se rijetko kad zove, "Pod-Bukovicu". Kuće su zaista po dolu istoga imena. U selu zive dvije grupe srodnih brastava: jedno su Ramadanovići (5 "kuća") i Muhadinovići (5 "kuća"), a drugo dva ogranka onih Kaluđerovića iz Kućišta: Matanovići (4 "familije") i "Kaluđerovići" (5 "kuća").
VOJKOVIĆI
su na jugoistoku od Kućišta sa kućama po ivici jednoga dola ispod velikog brda Inoka. Vojkovići su "selo" od 20 "kuća". Dijele se na tri "dijela", za koje narod nema naročitog termina, nego ih samo označava njihovim imenima: Džakovići, Polačani i Glađani. U selu živi samo jedno bratstvo, Marojevići, čiji su ogranci ovako raspoređeni: u Džakovićima su Džakovici i Sinanovići, u Polačanima su Ivanovići i Vuksanovići sa Jovetićima, i u Glađanima Mitrovići i Mijuškovići.
MILIJEVIĆI
je selo na jugoistoku od Vojkovića, čije su kuće po južnoj strani pomenutog brda Inoka, a niže njih dalje na jugu nastaju lijepi, rodni djelovi. U Milijevićima žive 13 "familija" sve od brastva Marojevića, koje su se razgranale na tri manja roda: Stankoviće, Markoviće i Jovoviće.
PETROV-DO
je "selo" na jugu od Milijevića, najjužnije ćeklićsko naselje. Kuće su mu poglavito po ivicama dolova Ponora i Velje Zgrade. Selo se dijeli na dva brastva: 1) Domazetovići - Kaluđerovici (8 "kuća"), i 2) Petrovići, čiji su rodovi: Mirkovići (15 "kuća") i Pavlićevići (10 "kuća").
UBAO
je "selo" na sjeveru od Vučeg Dola u vrlo dubokom dolu kotlasta oblika, koji se zove Ubaljski Do. U "selu" zive tri brastva zajedničkog porijekla: Dragutinovići (6 "familija"), Vujovići (11 "familija", sa rodovima: Tomovići, Velovići i Jokovići) i Vujoševići (5 "familija"). - Kako se po skoro odsječnim stranama Ubaljskog Dola ne mogu podizati seoske kuće, a u samom dolu već nema više mjesta za naseljavanje, morale su se odijeljene porodice iseljavati izvan glavnog sela i osnivati manja naselja po raznim djelovima seoskog zemljišta. Za ta naselja nema naročitog termina, nego se svako od njih samo označava imenom zemljišta na kome je podignuto. Na istoku su od glavnog sela: Sladkovići (1 "kuća" Dragutinovića), Stara Kućišta (1 "kuća" Vujoševića) i Valuga ili Aluga (2 "familije" Vujovića i 1 "familijom" Dragutinovića).
DRAGOMI-DO
je "selo" na sjeverozapadu od Ubla. Ono je u srazmjerno plitkom i nevelikom dolu istog imena, i kuće su mu po ivicama nekolikih manjih dolova i "dočića". Pošto tu nema dovoljno ni mjesta ni zemlje za obrađivanje, odijeljene porodice su se naselile izvan glavnog sela na tri mjesta, koja se zovu po svome zemljištu. Na zapadu je do Međedovo (sa 1 "kućom"), na sjeveroistoku Varikašin Do (sa 1 "kućom") i na istoku Paprati (sa 2 "kuće"). - U Dragomidolu živi samo jedno brastvo, Pavićevići (ukupno 13 "familija"). - Stanovnike Dragomidola Ćeklići zovu samo imenom "Dragomiljani".
JEZER
je najsjeverniji i vrlo prostrani dio ćeklićske oblasti. Njegov glavni dio je po ivicama i po stranama dva oveća, susjedna dola: Jabuke i Dugog Dola. Taj se glavni dio Jezera dijeli na dva "sela": na zapadu kod crkve Donje Selo (9 "kuća") a na istoku Brijeg (11 "kuca"). Iz Donjeg Sela, koje je najstariji dio Jezera, "dizale su" u vremenu od prije 90 - 60 godina "idući za zemljom na stanove gdje je više gore i vode" pojedine porodice, te su tako postala tri odvojena, mala naselja. Najveće od njih, Jasikovicu (6 "kuća"), koja je na sjeveru ispod Puhalovih Krša, Jezerani označavaju kao "selo", dok druga dva, koja imaju samo po 1 i 2 kuće, zovu samo njihovim imenima bez toga označenja: Blizna (2 "kuće"), još dalje na sjeveru od Jasikovice, do cucke granice, iGorin Do (1 "kuća"), na zapadu, pod Radaljevim Vrhom. - U tih pet jezerskih naselja stanuju dosta izmiješana četiri brastva, koja su zajedničkog porijekla: Jovanovići (9 "familija"), Pajovići (9 "familija"), Radulovići (4 "kuće") i Nikčevići (7 "kuća").