Pleme GLUHI DO

Ovome plemenu znamo sjeverozapadnu granicu, prema Brčelima - od planine Bjelasice pa do Krnjka - i zapadnu i jugozapadnu, prema Paštrovićima, od Krnjka pa sve do Velje Vrsute pred Sutormanom. Odatle nastaje sjeveroistočna granica, najprije prema plemenu Limljanima. Od Velje Vrsute ona se nastavlja "kamivalom na Jakičev Krš" i na Široko Ždrijelo, zatim na Krš od Velje Strane i na Franić-Krš, pa se penje na Krš na Mužica i dalje na Maraš-glavicu, zatim na Kapu ("volat od stijene") i odmah ispod nje rijekom Vranšticom ili Starom Rijekom od njena izvora pa sve do Rajkovića Mosta. - Od toga mosta se Gluhodoljani granice sa plemenom Sotonićima. Ta granica ide rječicom Starom Bistricom i preko visova: Bokanova Brijesta, Kameštice, Zaklopite Kamenice, Na Rast (više sela Mačuga) i preko Vrela Bukovičkog izlazi na planinu Bjelasicu.
Možemo reći, da ime ovoga plemena, Gluhi Do, vrlo dobro objelježava zemljišni karakter njegove oblasti. Okružen sa tri strane (sa zapadne, južne i istočne) sve samim planinama od preko 1000 i blizu 1000 metara, a u sredini jako ugnut i spušten ka dolini Crmničke Rijeke, predio ovoga plemena liči na polovinu od ogromnog lijevka i u svome donjem, ujedno srednjem, dijelu čini utisak veoma velike, gluhe dubine i utonulosti. U tako duboko ugnutom i vrlo sklonitom predjelu, kome su na jednoj strani na domaku rodna polja oko mnogih rječica a na drugoj planine vrlo bogate pasom i gorom, razvilo se jako i veliko pleme Gluhodoljani. Jedna velika i veoma razgranata grupa od srodnih bratstava čini ogromnu većinu plemenskih porodica i pravi je predstavnik plemena. Oko nje su se morala okupiti sva ostala manja bratstva u plemenskoj oblasti. Jačina ovog plemena ogleda se i u tome, što je još odavno - od prilike u početku 17. vijeka - uspjelo, da preotme od Paštrovića cijelu planinu Sozinu.
Pleme Gluhi Do se dijeli na Gluhi Do u užem smislu i na "selo" ili "mahalu" Bukovik.
Gluhi Do
je veliko naselje, koje zahvata cijelo ono veliko ugnuće svoje plemenske oblasti, o kome smo naprijed govorili. Njegove su kuće podignute po svima mogućim položajima, a kako su prikupljene oko najzgodnijih mjesta za život sastavljaju četiri "sela" ili "mahale". A u svakome od tih "sela" jasno se izdvajaju grupe od kuća pojedinih velikih bratstava. Ali inače gotovo nijedno od tih velikih bratstava nije ograničeno samo na jednu "mahalu", nego ima svojih porodica i po drugim "mahalama". - Najdalje je na jugu i ujedno na najvećoj visini "mahala" Donje Selo; sjevernije, a niže nje, Srednja Mahala; na istoku od ove "mahala" Jasen; a sjeverozapadno od Srednje Mahale - Reljići.
Izuzevši nekoliko malih bratstava sve ostalo stanovništvo ovog naselja čini jedna velika grupa od bratstava, koja su sva jednog porijekla. Svako od tih bratstava toliko se razgranalo, da se dijeli na mnoge "grane" ili "zagranke", od kojih se neki već stalno zovu i pišu svojim zasebnim prezimenima, tako da u stvari čine zametke novih bratstava. Kao i drugdje po Crmnici, prezimena pojedinih bratstava, a još mnogo češće njihovih "zagranaka", kazuju se većinom u jednini, ma da obuhvataju po veliki broj porodica. Mi ćemo ih tako i navoditi, kako smo ih đe od naroda čuli. Najveće su od tih bratstava Vuletići (90 kuća; "grane": "Bošković", "Đurašić", "Rajičević", "Knežević", Vuksanovići i pribraćeni "Spičanović"), zatim Ivčevići (50 kuća; "zagranci": Vukčevići, Parađini, Marotići, Mišljeni, Mihaljevići, Đuranovići, Jankovići, Mahmutovići i "Ostović"), pa Kumpresi (36 kuća; "grane": "Vojvodić", "Buhić" i "Vučićević"), Masloničići (36 kuća; "grane": "Šarčević", "Savić", "Jovetić", "Đuković", "Vujović" i "Šćepčević"), Gvozdenovići (33 kuće; oni se svi zovu i pišu tako, ali se i među njima razlikuju "grane": "Gvozdenović", "Stanišić", "Pavlićević", "Kiković", "Petranović" i "Radović"), Jovovići (31 "ognjište"; "zagranci": "Jovović", Gradinjani, Pavlovići, "Antović", "Glavičić", "Nikčević" i "Šajinović") i Brankovići - Čarapići (10 "ognjišta"; "zagranci": "Đurišić" i "Branković").
Ostala su bratstva, svako zasebnog porijekla: Dobrilovići - Šušteri (7 kuća; "zagranci": Šušteri i Ćetkovići) sa Drešićima (7 kuća, koji su se njima "pribratili"; Kovačevići (8 kuća); "Ćeklić" (2 kuće); "Zec" (1 kuća) i Nikolići (2 kuće).
Dakle od 313 porodica, koliko ima ukupno u ovom naselju, 286 dolazi na samu onu veliku grupu od srodnih bratstava, a to će reći: blizu jedanajest dvanajestina.
Bukovik
je "selo" u sjevernom kraju plemena Gluhog Dola. Neki ga označavaju kao petu "mahalu" naselja Gluhog Dola, u toliko prije što je i glavno stanovništvo u Bukoviku istog porijekla sa pomenutim glavnim bratstvima gluhodoljskim.
Bukovik zahvata poglavito jedno poduboko i dosta široko ulegnuće, koje rastavlja poslednje izdanke dvaju planina: Bjelasice sa Balinama na sjeveru i Rasovatca na jugu. Dijelom je po dolovima toga ulegnuća a dijelom po donjim stranama planine Rasovatca.
U Bukoviku se razlikuju "krajevi" ili "mahale seocke", svaka sa po jednim glavnim bratstvom. Najdalje su na sjeveru Bokani, u kojima su bratstva: "Bokan" (18 kuća) i Ukmanović (1 kuća). Južnije su Radače sa bratstvima: Kaletićima (9 kuća), Tomaševićem (1 kuća) i Živkovićem (1 kuća). Dalje su na jugoistoku Lekići, a u tom je "kraju" samo bratstvo "Lekić" (16 kuća). Najzad je u blizini "kraj" Rajkovići, u kome su bratstva: "Rajković" (4 "ognjišta") i Đurići (2 kuće; od Jovanovića iz Gluhog Dola).
Glavna bukovička bratstva - Bokani, Lekići, Kaletići i Rajkovići - porijeklom su od četiri brata, čiji je otac opet bio rođeni brat pretku cijele one velike grupe srodnih bratstava, što smo je poznali u Gluhom Dolu. Ova četiri bukovička bratstva imaju zajedno 47 porodica, a njima treba dodati i one 2 kuće Đurića Jovovića, koje su istog porijekla sa njima, dakle 49. A u cijelom Bukoviku ima ukupno 52 porodice, dakle svega su tri drugačijeg porijekla nego ostale.

Prema tome pleme Gluhi Do ima i po porijeklu svoga stanovništva vrlo homogen sastav. U cijelom plemenu ima 365 porodica, i od toga broja samo su 30 različitog porijekla, a svih ostalih 335 vode porijeklo od istog pretka.