POČECI PARLAMENTARIZMA U CRNOJ GORI (Stenografske beleske,prvi deo)

Počeci parlamentarizma u Crnoj Gori: stenografske beleške jednog humoriste

IMAJU LI ĐECA KNJIGU USTAV

Zapisao: Nikac od Rovina (1911)

"Zašto ministar ne naredi da đeca bolje uče? Ja sam pitao đecu imaju li knjigu Ustav, a oni rekoše da nema ni jedan! Zato molim da se đacima škole u Luci pošalje po jedan ustav sa slikama, ako ima. Ako nema, može i onako, bez slika." (poslanik Savo Bošković)

Ilustracije iz zbirke Mome Marjanovića

17. SJEDNICA

Pitanje za ministra prosvete

Crmničani
u devetoj nebeskoj sferi

Obren Rnjez upućuje na ministra prosvjete ovo pitanje:

Pitam gospodina milistra prosvjete: je li mu poznato, da se, evo neko doba, narod bavi sa duhovima?... Pa tako vele, da se čoek može razgovarat sa onijema što su pomrli i izginuli u ratove! Mene je priča pop Luka Đurović, iz Šavnika, da se on razgovara sa nekijema što su pomrli... i kaže da na nebu ima nekakovije devet svera, pa onda, da je najbolja prva svera, pa druga, pa treća i tako redom, a najgora je, veli, deveta i u nju je najviše Bajica i Crmni-čana! I ove mi svere izgledaju isto kao ove naše sekcije u Skupštini!...

- To laže ko kod kaže!... Mi smo vazda od Kosova bili u prvu sveru! - ljutito dovikuje bajički poslanik Šćepo Martinović.

- I mi Piperi bili smo i ostajemo u prvu sveru!... I Ćeklići, Boža ti vjera!... A da i mi LJubotinjani, čista vi i Boža vjera!...

Sa sviju strana dovikuju predstavnici pojedinih plemena. Svaki brani svoje pleme od devete svere i, izgleda, da Crnogoraca nema u devetoj sveri.

U Skupštini lom od silne prepirke koje je pleme u kojoj sveri. Sa galerije se čuje:

- Svi ste vi u devetoj sveri!

Graja se nastavlja, predsjednik zaključuje sjednicu.

18. SJEDNICA

Kooptiranje novog poslanika

Vaso je bio junak, a glasao je brate,
ka ijedan poslanik

Predsjednik otvara sjednicu i objavljuje da je umro poslanik Vaso Pajović, kao i to, da će na njegovo mjesto doći onaj, koji je na redu po broju glasova.

Vuko Jankov: Braćo poslanici! Pošto je poslanik Vaso Pajović umro, ja predlažem da na njegovo mjesto pozovemo njegova sina. Držim da je to pravo, jer je Vaso bio krvavi junak, a sin mu je ka najglednije momče i valjaće za poslanika... A ono što prijedsjednik reče, da će na Vasovo mjesto doć oni koji je ima najviše glasova poslije njega, ja mislim da nije pravo i da se ne podudara sa Ustavom... nego da mi sad pošljemo telegraf sinu Vasovu, da odmah dođe i da počne glasat.

Đuro Drecun: Gospodo. Istina, Vaso je bio čelički junak i dok je bio o'đe među nama, glasa je, brate, ka ijedan poslanik. Vuko reče da je Vasov sin gledno momče i tako... ali... ovi... moliću jest... naredno je momče, od dobra oca, od priznate kuće i sve to, ama evo, ljudi, druge muke... Vasov sin nije sjeka turske glave, a ni medalje nema ni jedne... i... najposlije, braćo, znate li da je Filip Čelebić podnio jedan smisao za zakon o poslanicima, đe se veli da niko ne može bit poslanik ko nije sjeka...

Krsto Tokov: Ama daj dobri ste ljudi, da se lijepo dogovorimo! Ja mislim da će ovo što ću reć, bit najtačnije u smislu Ustava o poslanicima, a evo kako: vi svi znate da smo poništili mandaj Jakovu Aleksiću, iz Drobnjaka... a sve mi se čini da mu mandaj nijesmo poništili u soglasiju Ustava, nego... nekako, đavo ga zna... tako mu ispade. Nego da mi lijepo pozovemo Jakova da dođe, i da se oko te stvari više ne vodi nikakva pulitika u smislu... 'vako da rečemo, Ustava.

Filip Čelebić: Dobro je, gospodo, ovo što Krsto reče i nećemo nikoga nego Jakova. Istina, da rečemo Jakov nije jak ovako zakonu i palagramu, a... da se pobije u Skupštinu i tako - ka ijedan Crnogorac koji se rađa u naše gore... I ja idem da mu pošljem telegraf da odmah dođe?

Predsjednik zaustavlja Filipa i ne da mu da ide. U Skupštini vika i graja. Sjednica se prekida.

20. SJEDNICA

O povredama crnogorskog vazdušnog prostora

U oblake se neće sakrit,
pobit ćemo ih ka vrane

Savo Krivokapić, pita ministra vojnog:

- Je li istina da austrinski oficijeri imaju neke đavolje sprave, koje se zovu planovi (misli na aeroplane) i da su, od neko doba, počeli prelijetati u Crnu Goru?! Ja sam čuo da je jedan prije pet dana preletio iz Risna preko Grahova i da je cijeli dan letio iznad Crne Gore... Pa ako je ovo istina, treba znat: šta mu to znači?

Ivo Đurović, ministar vojni odgovara:

- Mene su došli neki izvještaji od vlasti, koje mi javljaju da su gle'ali nečesove sprave da lete u oblake, ali mi nijesu kazali kako se to zove, ni čije su to sprave. Ako su to austrinski ofincijeri, ne mogu im zabranit da lete... a, najposlije, neka ih, neka lete ljudi, kad su vilozovi i kad su besposleni!

Đuro Drecun: Mene se, braćo, ne sviđa ovo što milistar kaže. Ne damo mi da Lacmani lete iznad nas; jer znate... ovi... može on ozgor svašta da uradi... i da pobjegne...

Mujo Vlahović: Gospodo, najbolje zbori Đuro... A vi lijepo znate, da... ono, što se kaže; "đavo ni ore ni kopa"... može on ozgor da pušti bombu iz toga đavoljega plana (aeroplana) i da nekoga važnoga ubije... ili može da prenese bombe u Crnu Goru i da ih preda nekome od klubaša, pa onda da se hiljadu đavola okoti u Crnu Goru... i ja glasam da niko ne smije lećet iznad Crne Gore.

U skupštini silna vika, a na galerijama graja i uzvici: Tako je! Živio Mujo!

Filip Čelebić: Ja se slažem sa Mujom... a milistar neka piše austrijskoj vladi, da zabrani lacmanskim ofincijerima da lete iznad Crne Gore... pa ako im zabrani - dobro i jeste, ako li ne zabrani - crni će im let bit iznad nas, zadavamo im čistu i Božu vjeru!

Petar Ramović: Najbolje je ovako ka što Filip kaže, pa ako im se zabrani da lete, mi ćemo gle'at svoje poslove, ako li opet počnu iznad nas, vjerujte ljudi, pobiće ih Crnogorci ka vrane, jer su ove naše petarke (brzometke) puške mimo puške!

- Oćemo vaistinu Božu!... u oblake ni se neće sakrit! čuju se jetki uzvici neke crnogorske momčadi sa galerija.

21. SJEDNICA

Molba da se za poslanika izaberem

A ja ću u iste opanke krenuti u Skupštinu

Krsto Tokov: Molim da mi se dopušti i da ođe pročitam jedno pismo koje sam jutros dobiood Jakova Aleksića, iz Drobnjaka.

- Ne može se to pismo čitati! - veli predsjednik.
- A zašto? - pita Krsto.
- Nemo'te ljudi, tako, ako Boga znate! Ja ne znam što vi je te nećete da čujete za Jakova, nego svi na njega ka na bijelu vranu! - dovikuje Filip Čelebić.

Poslije silne prepirke, Skupština dopušta da se pismo pročita.

Krsto Tokov čita pismo:

Dragi i dobri i lijepi moj brate Krsto! Juče nam je stigla saija da je počisto umro Vaso Pajović poslanik!... Nego, moj Krsto, moj lijepi brate, ako ikad misliš za tvoga Jakova, predloži Skupštini da me izabere za poslanika na mjesto pokojnoga Vasa. To učini odma dok nije ugrabio ko drugi. Kaži već kao što znaš, da sam sjekao i sve drugo; a tako isto kaži, da sam jednom bio izabran za poslanika, i da sam se nekako oklizao po Ustavu u smislu mandaja, koji sam izgubio i nikako ga ne mogu naći! Sve ovo, moj Krsto, kumim te Bogom i svetim Vasilijem, objasni u Skupštini. A čuj još i ovo: nađi Đura Drecuna, Filipa Čelebića, Krsta Tomovića i sve druge što smo sjekli Turke, pa ih zakumi od moje strane ne bih li kako postao poslanik. Danas isto pišem pismo i Skupštini, pa kad ono tamo dođe, a vi tražite da se i ono pročita u Skupštini.

Ako me izberete za poslanika, odma mi javi po telegravu, a ja ću krenuti u iste opanke. A sad primi bratski pozdrav sa svijema. Tvoj u smislu zakona i mjenija pulitike drug.

Jakov Aleksić

Eto, braćo, šta mi piše Jakov, pa sad Bog vi, a duša vi!... Ja odmah glasam za Jakova i priznajem ga za poslanika!

Đuro Drecun: Ja molim da sakletar pročita Jakovljevo pismo Skupštini i da vidimo, može li mu se pomoć u smislu Ustava.

Dušan Petrović, sekretar, čita Jakovljevo pismo koje od riječi do riječi glasi ovako:

Narodnoj Skupštini na Cetinju!

Čuo sam da je počisto umro poslanik Vaso Pajović, i Bog da mu dušu prosti! Ali po narodu se govori, da će na mjesto pokojnoga Vasa, Skupština pozvati nekog drugog Crnogorca za poslanika pa zato pišem i molim sve poslanike da me izaberu za poslanika. Kada sam ono prošli put izgubio mandaj, rekao mi je Gospodar da ću zgodnom prilikom opet biti izabran za poslanika, a ta je prilika, evo, došla i ako mislite za mene, birajte me sad ili nikad!

Osim toga, posjekao sam dvanaest turskih glava, do danas, a ako se uskoro zarati, nadam se u jakog Boga da ću nož opet omastiti. Od ordena imam do sada ove: Danilov krst, Obilića medalju, Medalju za hraborst, Spomen-medalju, Krst Sv. Đorđija i onu rusku malu, na kojoj piše: "Ni nama, ni vama", Ovo što sam reka, živa je istina!

Ako me izberete za poslanika, neka mi sakletar Skuptšine telegrafira preko Lazara Kujunyića, trgovca u Šavniku, kod koga kupujem rakiju, kavu i ostalo što mi treba u kući.

Jakov Aleksić

U smislu Ustava i zakona Skupštini,
vladi i mitropolitu ponizan

Krsto Tomović: Ovo je, braćo, sve lijepo i čitko što je Jakov napisa, pa priznajemo ga za poslanika i batalimo besposlicu!

Petar Ramović: I ja velim da Jakova priznamo za poslanika, bar jedan mjesec, ili dva, pa ćemo poslije opet nekako udesit... Ja mislim da bi Jakovu bastalo glasat u svako doba i na svaku poljanu đe se kupe Crnogorci! A da se ne bi brka red zakona ođe, glasam da Jakov bude poslanik na mjesto pokojnoga Vasa Pajovića.

Filip Čelebić: Vala braćo, da je živ pokojni Vaso, i on bi prvi glasa za Jakova sa kojim je zajedno ratova i sjeka, a mi o'đe drobimo ka da su ni švrake mozak popile? Najposlije, ja glasam za Jakova da bude po-slanik.

- I ja sam za Jakova... i ja... i ja, brate, Boga mi?... i ja... i ja! - čuju se sa sviju strana uzvici od Jakovljevih ratnih drugova.

U Skupštini nastaje svađa i vika; sa galerije se čuje: Živio Jakov! Predsjednik prekida sjednicu.

22. SJEDNICA

Prosvetna pitanja: ministar da naredi neka đaci dobro uče

Za škole da se napravi ustav sa slikama

Savo Bošković: upućuje pitanje na ministra prosvjete:

- Zašto milistor ne naredi učiteljima po osnovnijem školama da đaci bolje uče? Ja sam skoro bio u školi na Orju Luku i pita sam đecu da mi ispoju na usta neke pjesne što ih je knjaz spjeva i izmislio, ali đeca ne znadu za te pjesne. Još sam pita đecu imadu li knjigu Ustav, ali oni rekoše da nema ni jedan. Zato molim milistora da đacima orjelučke škole pošlje po jedan Ustav sa slikama, ako ima; ako nema, onda može i onako, bez slika!...

Janko Vukotić: Ovo što Savo reče da se đeci da po jedan Ustav, sasvim je u razlog pulitike, ali ja mislim da Ustav treba dati samo onoj đeci koja dobro uče; a kad bi dali svoj đeci, tu bi trebalo poviše Ustava... a, kako milistri kažu, mi imamo jedan, i bez njega ne možemo!

Janko Milić, potpredsjednik Skupštine:

- Pošto nema dosta Ustava da se pošlje đeci u škole, neka im se, brate, pošlje "Balkanska carica", ili koja druga knjiga što je knjaz izislio, pa neka đeca uče u smislu Ustava! Ja esapim da je ovako najbolje.

Predsjednik veli da je to stvar ministra prosvjete i da će on tako nešto uraditi.

25. SJEDNICA

Monetarna problematika

Ko sme perpere zvati Piperima
dok prase kupuje

Nikola Milošev: Prije neko doba prodava je neki Zećanin jedno prase u Podgoricu i tražio za njega dvadeset Pipera (mjesto perpera). Ja ne znam da li se ta Zećanin ruga sa Piperima, ali nije znava da se pare zovu perperi... što li?! Zato, braćo, ja molim vladu i Skupštinu, da odmah izda naredbu u smislu Ustava filansija, i da niko po danas ne smije perpere zvati Piperima! Pa, ako bi se neko ufatio da to zbori, onda da mu se sudi po palagramu i da plati globu u korist gospodareve kase!

Đuro Drecun: I ja sam čuja đe ljudi zbore, da je pred gospodarevu proslavu došlo šest milijuna Pipera iz Ingleške u Crnu Goru... ma isto nijesam vjerova, pošto znam da Pipera nema u Inglešku! A podockan, nekako, iza toga, sazna sam da je to bilo ovija šest milijuna perpera, što ih je vlada ulupila oko proslave! Nego svakako da se zabrani ovo što Nikola traži, i ja glasam za prjedlog, da se perperi ne smiju zvati Piperi nikako na svijet!...

Savo Krivokapić: I ja glasam da se ne smiju zvati Piperi... ali, Boga mi... ne smiju ni Čev-ljani, ni Bjelice... odista!

- Ni Bajice... ni Cuce... ni Zećani... ni NJeguši, Božja vi vjera!... dovikuju poslanici sa sviju strana i brane plemenska imena.

Petar Ramović: Ja mislim da je najbolje da perperu damo neko drugo ime, koje će razumjet svaki Crnogorac u smislu filansija!... e... ako li nećete tako, Boga mi će ostat Piper!

Predsjednik objašnjava da će se on o tome dogovoriti s vladom i da će mu dati drugo ime.

27. SJEDNICA

Iz resora međunarodne privredne saradnje

Šest kokošaka u arhivi unutrašnjih dela

Obren Rnjez, upućuje pitanje na ministra unutrašnjih djela:

- Prije tri godine vlada je bila poslala Petra Plamenca, privrednog činovnika, u neku državu Švajcarsku, da tamo nađe neku vrstu novije kokošaka. Petar je donio šest takvije kokošaka i dva pijevca; od tijeh šest kokošaka vlada je nalegla dvije u arhivi ministorstva unutrašnjije djela i te su kokoške izvele devetnaestoro piladi. Ja znam da je jednoga od onijeg pjevaca odnio jastreb, a drugoga je ubio mitropolit. Za ostale kokoške i pilad, koja su državu koštala preko 500 perpera, ništa se ne zna! Zato pitam: đe su te kokoške i čije su one sada?

Milo Dragojević: Ja sam, ljudi, čuo da su ove kokoške bile najbolje vrste i da su nosile po dva-tri jaja na dan! I ja molim da se te kokoške odma nađu i da se opet nalegu u ahrivu milistorstva, đe su i bile, pošto su korisne u smislu njege za privredu.

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela, odgovara:

- Te kokoške, gospodo, nabavila je još ranije vlada Lazara Mijuškovića. U izveštaju koji imam u ministarstvu, ove kokoške pobio je iz gluvare knez Mirko, i to na pravdi Božjoj!...

Predsjednik kaže da su već dva sata po podne i zaključuje sjednicu.

28. SJEDNICA

Ko je stariji: poslanik ili ađutant

Mrtva i nevaljala puško
koja od Kosova nisi pucala

Đuro Drecun: Gospodo poslanici! Ka i što znate, kada smo se ono prvi put ođe sastali, tada ni je gospodar pročita prijestonu bjesedu u smislu narodne ustavnosti. Ta je bjeseda bila divna na svijet... i, tako, da rečemo... imala je smisla velike pulitike za napredak naroda. A od kad ni je tu bjesedu pročita, baš o'đe, sam Gospodar, od tada je više nijesmo čitali u Skupštinu. Zato molim Skupštinu i tražim da Gospodarevu prijestonu bjesedu još jednom o'đe pročitamo i da vidimo jesmo li po njoj pravilno radili!?

Pero Vučković, ministar prosvjete i crkvenih poslova, veli:

- Prijestonu bjesedu čita samo vladalac pri otvaranju Skupštine. Zahtjev Đura Drecuna vrlo je neumjesan. Besjeda se ne može čitati pod rugi put!

Nikola Milošev: (okrećući se ministru prosvjete) A zar ti smiješ reć da se ne smije čitat ono što je Gospodar pisa, mrtva i nevaljala puško, koja od Kosova nijesi pucala"...

Nastaje silna graja i psovka. Iz dvorske lože čuje se jak glas Đuze Đuraškovića, ađutanta:

Prijesjedniče, da' mi dvije riječi!

- Ne možete govoriti, gospodine Đuraškoviću, vi nijeste narodni poslanik! - odgovara predsjednik.

- Ako nijesam poslanik, jesam ađutant, a to je malo poviše od poslanika!... Nego da' mi riječ dok sad, na 'vi čas, nijesmo ođe perčine pomiješali! - odgovara ađutant Đurašković, tražeći ponovo riječ.

Filip Čelebić: Nemo'te, ljudi, tako! Neka i Đuza zbori pošto je zapa u Gospodarevu ložu, a može bit da mu je i Gospodar reka da ni što važno kaže!...

Većina poslanika traži da se ađutantu Đuraškoviću da riječ, ali predsjednik ne pristaje, zbog čega nastaje svađa i sjednica se prekida.

29. SJEDNICA

Oće li ovde skoro biti kakvog glasanja

Mi smo jedan za drugog na megdane izlazili a nekmoli da jedan
za drugog glasati ne možemo

Risto Jokanović, pita Skupštinu:

- Molim da mi se odgovori: oće li đe ubrzo bit kakvog glasanja? Pa akooće, da pričekam i da glasam - za; ako li neće, onda da odem do kuće na nekoliko dana osustvija, pa čim svršim neke poslove odmah ću se vratiti.

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela, govori:

- Risto Jokanović može otići na osustvo ako mu to odobri Skupština i ne mora baš bit na glasanje; ali ne može glasati unaprijed.

Risto Jokanović: Ja neću tako. Oću ja, pobratimkoviću si ga moj svijetli, da glasam, a ne da mi poslije kažu: "E, Bog me, Ristu nije bastalo glasat... i ovo i ono!"...

Krsto Tokov: Ja glasam da Risto ide kući, pa ako dođe do kakva glasanja, ja ću glasat za Rista i... svršen posa!

Predsjednik objašnjava da niko ni za koga ne može glasati, nego svak za sebe.

Nikola Milošev: Ja držim da Krsto može glasati za Rista i da to nije protiv Ustava u smislu glasanja. Mi smo Crno-gorci jedan za drugoga ginuli i na megdane izlazili... jedan za drugog bili jemci pred Bogom i Svetim Jovanom!... a nekmoli da jedan za drugoga ne možemo glasat u mirno doba, kada se niđe puške ne čuje!... E viđi ti de!...

Među poslanicima živa prepirka, a zatim svađa i vika. Sjednica se prekida.

30. SJEDNICA

Ustavna pitanja

Vuko je meni vazda baš
lijepo o Ustavu govorio

Vuko Jankov: Molim ve, gospodo, da čujete jedan moj prijedlog koji sam noćas smislio. Ja mislim da je nas o'đe malo 72 poslanika, pa zato predlažem ovo: da se narod digne u agitaciju glasanja, i to prije Božića, dok nije pao veliki snijeg, pa da se izabere još jedno 30 najboljih Crnogoraca za poslanike! Ovo bi, odista, bilo milo i Gospodaru... pa ako oćete, dobro i jest; ako li nećete, ja ovđe ostajem i dalje i glasam za!...

Filip Čelebić: Ja glasam za smisa Vuka Jakova... i Boga mi, brate, odista nas je malo!... Nego da poslušamo Vuka, pa lijepo da se tridesetorici najboljih Crnogoraca da po jedan mandaj za ovu zimu... i... neka ljudi glasaju!...

Predsjednik objašnjuje kako je broj od 72 poslanika određen po Ustavu i da ih više ne može biti.

Vuko Jankov: E, ako je to naređeno po volji Ustava, to je obaška, ja zato nijesam znava... a što se tiče Ustava, njemu, brate, čest i poštovanje đe čuje i đe ne čuje!...

Savo Bošković: I ja se, braćo, slažem sa Vukom i mjenije pulitike. Ja sam sa Vukom do sada nekoliko puta govorio, i... tako mi svete Gospođe, nikada mi ta' Vuko, do danas, nije rđave riječi reka o Ustavu... nego vazda o njemu ka najljepše što može biti svud i na svako mjesto!...

Nikola Milošev: I mene je Vuko, neđe u dva-tri maha baš lijepo zborio o Ustavu. Ali ako se Vuko u to što pobrka docnije, onda je najbolje da se glasa i da stvar izvedemo na čistinu.

Predsjednik veli, da Vuko nema nikakve krivice i moli, da se prekine dalja diskusija o tome.

32. SJEDNICA

O političkim neprijateljima

Ja sam vazda glasao za,
pa mislim tako ćerat još neko doba

Mujo Vlahović, upućuje pitanje a ministra unutrašnjih djela:

- Molim gospodina milistora, da mi odgovori: šta bi bilo s' onim narodnjim poslanikom, koji bi se, ne daj, Bože, prevario, pa ne bi glasa za, nego protiv? Ovo treba da se zna, pošto ima ljudi na jezik velikije brzaca, pa se lako mogu oklizat u pogrešku sintuacije glasanja!...

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela odgovara:

- Za i protiv su dva puli-tička neprijatelja. Ako bi, recimo, Mujo svaki dan glasa protiv, a tako i ostali poslanici, onda bi vlada morala past, i to bi Gospodaru bilo krivo; a ako bi se glasalo za, to bi bilo tačno po Ustavu, i Gospodar bi vazda bio rahat.

Petar Ramović: Ja sam do danas vazda glasa za, pa mislim tako ćerat još neko doba!... Mene se čini da je ovo za krupna riječ, i da nju nije lako razumjet... niti se sa njom šalit!...

Đuro Drecun: Do danas se, hvala Bogu i Sv. Petru, još nije našlo poslanika u ovu Skupštinu, koji je glasa protiv, pa se u jakoga Boga nadamo da toga neće bit ni u buduće!