понедељак, 14. мај 2012.

Pleme SOTONIĆI


Sotonici su malo pleme zapadno od srednjeg toka Rijeke Crmničke. Njegove granice na sjeveru, prema istočnoj Podgori, i na zapadu i na jugu, prema Gluhom Dolu, već su nam poznate. Na istoku se graniči najprije sa plemenom Limljanima, i to Rijekom Crmničkom ili Mrtvicom (tako zovu taj njen dio Limljani i Boljevići) od Rajkovića Mosta - đe u nju utiče rijeka Vranštica - pa do ušća rijeke Limštice, koja joj pritiče s desne strane. Od ušća rijeke Limštice pa do crkve Sv. Gospođe Rijeka Crmnička odvaja Sotoniće od plemena Boljevića, a od Sv. Gospođe nastaje poznata nam granica prema istočnoj Podgori (prema Orahovu).
U ovome svome predjelu Sotonići imaju s jedne strane vrlo povoljne prilike za život, ali s druge strane sasvim nepodesno mjesto za razvitak i jačanje plemena. - Oni su u pitomom, župnom predjelu, na južnim stranama planine Bjelasice, koje se blago spuštaju ka dolini rječice Bistrice, koja protiče gotovo kroz sredinu sotonićke oblasti. A s druge, južne, strane te rječice takođe se završavaju oniski izdanci od Rasovatca i drugih gluhodoljskih planina. Na istoku pak u sotonićski predio spada i dosta veliki dio od rodnog "Polja", kako narod svuda u Crmnici zove dolinu Crmničke Rijeke. Prema svemu, dakle, sotonićsko zemljište ima nizak i zaklonit položaj i usled toga blag i župan klimat, a uz to dosta vode i rodne zemlje. U njemu se vrlo dobro mogla održavati jedna omanja grupa od naselja, kakvu i danas imaju Sotonići; ali je njegov prostor i odviše mali, da bi se u njemu mogla razviti i po njemu proširiti kakva velika grupa od srodnih bratstava ili od više takvih bratstava. Osobito je nedostatak "planina", gora i pašnjaka, za Sotoniće veoma osjetan, jer su za svako od ovdašnjih plemena prostrane "planine" jedna od bitnih pogodaba za širenje i jačanje plemena. A taj nedostatak Sotonići nijesu mogli ni na koji način nadoknaditi, jer su na svim stranama oko njih veća i jača plemena, koja su vrlo rano prigrabila sve okolne "planine" u svoje ruke.
Tako su sve ove prilike učinile, da su Sotonići kroza sve vrijeme, od kako za njih znamo, bili malo pleme, ograničeno na svoju dosta tijesnu oblast. U njemu se istina razvila i utvrdila jedna dosta jaka grupa od srodnih bratstava (koja sama, sa svojih 76 porodica, čini bez malo dvije trećine od cijelog plemena, koje broji svega 118 domova), ali se ona mogla širiti i jačati samo na račun ostalih svojih saplemenika, koji su se morali raseljavati.
U svom plemenu ima svega dva naselja: veliko "selo" Sotonići i na zapadu od njega omanje "selo" Mačuge, koje ponekad označavaju i kao "ma'alu sotonićsku".
Sotonići
su po južnim stranama planine Bjelasice, poglavito po dosta širokim zaravnima, kojima se njene kose i izdanci spuštaju ka rijeci Bistrici. Sotoniće obično označavaju u govoru kao "selo", jer su im djelovi dosta grupisani i ublizo jedan drugome. Svaki pojedini dio se redovno obelježava kao "mahala" ("ma'ala"), a samo ponekad i kao "selo".
Najdalje je na sjeveru "mahala" Nikolići, u kojoj su glavno bratstvo bili Nikolići (Igumnovići, 3 kuće, i Kraljevi, 3 kuće), a sad većinu stanovništva čine razna druga bratstva Mitrovići (4 kuće), Ulame (1 kuća), Jovetić (1 kuća), Radovići ("Kudini", 9 kuća) i Đurović (1 kuća), - Na zapadu je od Nikolića, pod brdom Rožancem, "mahala" Gornje Selo, u kojoj su glavno bratstvo Mitrovići (Vukosavovići, 18 kuća; Stojanovići, 11 kuća; Gaževići, 7 kuća) i osim njih još samo "Bajković" (2 kuće). - Na jugu je od Nikolića, a više potoka Bistrice, "mahala" Rasalići. U njoj su glavno bratstvo Rasalići (Kojičići, 7 kuća; Damjanovići, 3 kuće; Savićevići, 2 kuće; Markovići, 3 kuće; Popovići, 6 kuća; Stankovići, 10 kuća), a ostala su bratstva: Srzentići (2 kuće), Đuranović (1 kuća) i Todorović (1 kuća). - Istočno je od Rasalića i niže, k "Polju", "mahala" Mirosaljići, u kojoj su Mirosaljići-Boškovići (1 kuća), "Nikić" (2 kuće, od Mitrovića - Vukosavovića iz Gornjeg Sela) i Vlahović (ili "La'ović", 1 kuća).
Četiri glavna bratstva - Nikolići, Mitrovići, Rasalići i Mirosaljići - sve su od jednog pretka, a razgranala su se i dobila prezimena od njegova četiri sina. Ostala su bratstva svako zasebnog porijekla.
Mačuge
Ovo "selo" po stranama u izvorištu rječice Bistrice. U njemu žive četiri bratstva zasebnog porijekla: Dobrkovići (10 kuća), Đukanovići (5 kuća), Đurnići (3 kuće) i Milić - Bjelica (1 kuća)

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.