POREKLO SRDJEVDANSKIH PORODICA (Radonjići iz Jasenove, Morača)

Radonjići iz sela Jasenove, manastir Morača potomci su Šćepana Hercegovca. Predak Šćepan je živeo u prvoj polovini 17. veka (1630-tih), što bi značilo da se u tom periodu preselio iz Popovog Polja (zaleđa Dubrovnika), iz mjesta Jasenovo (poneđe Jasenov lug). Istorijski događaj koji je prethodio 18. veku je završetak turske vladavine i početak vladavine Venecije u Herceg Novom 1687. godine. Nakon ovog događaja došlo je do seoba iz Popovog Polja u oblast Boke. Šćepan Hercegovac se sa svojim plemenicima selio put Metohije, ali je ostao u Mijoskoj tj. zamomčio se i oženio u manastiru Morači, u selu Jasenova. Na Jasenovskom groblju (Sopčevini) postoji Šćepanovo grobno obilježje.
Radonjići su dobili ime po Radonji Laketinom. Laketa je sin Ilijin od kojeg su Ilići a koji je imao sinove Perišu, Šćepana i Laketu. Od Periše i Šćepana su Ilići, a od Lekete Radonjići i Radulovići Pandurice, jer je Radule bio Radonjin brat. Radonići su mlado bratstvo, jer su prezime uzeli tek krajem 19. vijeka. Radonja se najprje naselio ispod Brda jesenovskog i u Kućerice iza Brda. Kasnije su zivjeli u donjem djelu Ocke Gore, koji se zove Govedjače, u Rošcima i Medjupotocju. Radonja je imao pet sinova Miloša, Radula, koji je poginuo na Utočini, Neška, Dragoja i Radosava. Grana od Radosava se najviše granala.
*U Donjoj Morači, Jasenovci su starinom iz Popova Polja. Ne znaju kako je bilo ime rodonačelnika. Imao je, vele, šest sinova. I njihova su imena nepoznata. Najmlađeg, koji je bio tek oženjen, ubili su Turci, a žena mu ostala bremenita. Otac sa pet sinova zakrvi se s Turcima i, pošto osvete poginulog, pobjegnu iz Popova Polja u Moraču. Nastanili su se na mjestu zvanom Otkutnjica, više Manastira moračkog. Sa zadrugom se doselila i mlada udovica i rodila posmrče Šćepana. Posle nekoliko godina i ona je umrla, te Šćepan ostane na staranje svojih strina.
Porodica je na Otkutnjici živjela sedam godina i vidjeći da tu nema opstanka, jednog dana krenu iz Morače i nasele se negdje u užičkom kraju. Prvi odmor na polasku iz Jasenove bio je na Počivalima, više Vrujaca. Za vrijeme odmora mali Šćepan je zaspao pod jednim čečarom. I kad su podigaoci pošli dalje, Šćepan je ostao spavajući. Niko se njega nije sjetio sve dok se nije zašlo duboko u tursku zemlju, te se nije moglo ni misliti na traganje za siročetom. Kada se probudio, mali nije nikoga vidio oko sebe, pogledao od kuda je došao, vidio manastir i uputio se pravo tamo. Kaluđeri su ga iz milosrđa primili i o njemu brigu brinuli. Kada je odrastao, oženili su ga i naselili na Otkutnjici, gdje je i rođen. Po selu Jasenici u Popovu, selo iznad manastira Morače nazvalo se Jasenova. Tu je siroče Šćepan zasnovao porodicu koja se razvila u brojno bratstvo sa čuvenim i zaslužnim ličnostima.
(*Sekula Dobričanin, Donja Morača, Život i običaji narodni po tradiciji, CANU, Titograd, 1984, str. 59)