Pleme LJUBOTINJ

I ovo je pleme, isto onako kao i Ceklin, bilo najprije ograničeno na krajnji jugozapadni dio svoje današnje oblasti. Njegovo je najstarije sjedište bilo u Viranj-rupi pod velikim i visokim brdom Viranjem, na istoku i jugoistoku od njega. To je povelika kotlina koja je sa svih strana ograđena planinama i visokim brdima (Viranj, Osmin, Svinjštik i dr.). U njoj su i danas glavna naselja ljubotinjska: Boguti i Mužovići u sredini, Prekornica na jugu i Vignjevići na sjeveru. Za njih se i danas čuje, da ih zovu "Ljubotinjem" (u užem ili pravom smislu riječi). U tome je predjelu i kolijevka svih glavnih bratstava ljubotinjskih, koja sebe smatraju za prave Ljubotinjane, pa tako i nazivaju. Ta su bratstva: na prvom mjestu Sarapi, kojih ima danas 107 kuća, pa Radomani sa Džonovima (danas 47 kuća), zatim Vujovići (sada 34 kuće), Pejakovići (27 kuća), Drecuni (24 kuće), Lubarde (21 kuća), Prlje (19 kuća) i Šabani (16 kuća).
Ova stara ljubotinjska bratstva imaju sada zajedno 279 domova. A pošto u cijelom plemenu Ljubotinju ima 447 domova, vidi se, da ona sama čine više od tri petine plemena.
Ta su bratstva u pomenutom predjelu pod Viranjem i oko njega bila već vrlo rano stvorila jako pleme Ljubotinj. Ovo pleme je još u 16. i početku 17.vijeka imalo toliki ugled, da su Turci iz njegove sredine postavljali "spahije", koje su smatrali starješinama nad svom Crnom Gorom. Moć plemena Ljubotinja uticala je na susjedna naselja na sjeveroistoku - Začir, Dubovu i Smokovce - tako, da su ona prišla ovome plemenu i stupila sa njim u plemensku zajednicu.
U borbama protiv Bjelica Ljubotinjani su pomogli Ceklinjanima, i kad su Bjelice protjerane sa riječkog zemljišta (u 17. vijeku), Ljubotinj je prilikom podjele otetog zemljišta dobio predio na sjeveroistoku do brda Kramolina i dalje put Skadarskog jezera. Ali u velikom predjelu Donjim Selima (koji se dijeli na tri velika sela: Njive, Čukovići i Poseljani), što rastavlja Ljubotinj od jezera, sjedjelo je tada staro stanovništvo, koje je držalo sve zemljište toga predjela. Ljubotinjanima koji su se u to vrijeme bili u svome starom sjedištu jako namnožili, ovo je zemljište bilo veoma potrebno, i zato stanu tim starosjediocima činiti mnoge pakosti i neprijatnosti, tako da ih time primoraju, da se potpuno rasele. Već oko sredine 18. vijeka Ljubotinjani su zauzeli cijelo opustjelo zemljište Donjih Sela, a u drugoj polovini toga vijeka počeli se na njemu i stalno naseljavati.
Karakteristično je, da i ovdje imamo primjer, sličan onome kod Ceklinjana, i što više još doslednije naveden, naime: što Ljubotinjani nijesu dopustili svojim novijim saplemenicima - onima iz Začira, Dubove i Smokovaca - da se naseljavaju po Donjim Selima, nego su se tamo smjele naseljavati samo porodice od pomenutih starih bratstava ljubotinjskih. Na taj način cio taj veliki predio Donjih Sela ima stanovništvo istovjeto po sastavu ili porijeklu s onim u starom sjedištu ljubotinjskom. Tako je ova naseobina ljubotinjska vezana sa svojom maticom i vrlo tijesnim krvnim vezama i time spojena sa njom u vrlo čvrstu plemensku zajednicu.
Poslije osvojenja Donjih Sela Ljubotinjanima se ukazala prilika, da svoju potrebu za zemljom zadovolje i na zapadnoj strani od svoga staroga sjedišta. Oni su tamo kupili od Ceklinjana prostrani predio između Ceklinštaka na sjeveru i Đurđeva Ždrijela na jugu, pa su po njemu podigli mnoga privremena i stalna naselja.
U naseljima starog sjedišta ljubotinjskog njegova su glavna bratstva ovako zastupljena: u Bogutima od 75 kuća dolazi 30 na Sarape, 23 na Pejakoviće i 20 na Drecune; u Prekornici od 75 domova 64 na Sarape; uMužovicima od 65 kuća 16 na Šabane, 26 na Radomane sa Džonovima, 14 na Prlje i 8 na Vujoviće; uVignjevićima od 44 doma 10 na Lubarde, 13 na Dapčeviće sa Kambanima i 6 na Radomane. - A u njihovoj naseobini, Donjim Selima, od 69 kuća dolazi 26 na Vujoviće, 13 na Radomane, 11 na Sarape, 11 na Lubarde i po nekolike kuće na Pejakoviće, Prlje i Drecune.
U pridruženim naseljima - Začiru, Dubovi i Smokovcima - nalazimo sasvim drukčija bratstva (samo u Začiru nekoliko doseljenih porodica od starih ljubotinjskih bratstava). Tako u Začiru (63 kuće) glavno stanovništvo čine: Kusovci (22 kuće), Kaluđerovići - Milaševići (16) i Đurovići (13); u Dubovi (43 kuće): Šoći (25) i Jovetići (14); a u Smokovcima (13 kuća) cjelokupno stanovništvo čini samo jedno bratstvo Račevići sa Zlotvorima.